Lakše sam razumijevao ratno bezumlje u kojem je srušen Bakićev spomenik u Kamenskoj, nego mirnodopsko neumlje u kojem se nije obnovio, kazao je Milorad Pupovac po čijem konceptu je vizualno obnovljen “Spomenik pobjedi revolucije naroda Slavonije”
UKamenskoj, dvadesetak kilometara od Požege, priređen je jedinstveni multimedijalni događaj kojim je virtualno vraćena skulptura “Spomenik pobjedi naroda Slavonije”, monumentalno umjetničko djelo kipara Vojina Bakića. Tridesetmetarski spomenik, napravljen od nehrđajućeg čelika, postavljen 1968. godine na padinama Papuka u čast poginulim partizanskim borcima i žrtvama fašističkog terora s područja Slavonije, srušen je 21. veljače 1992. godine.
Rušiteljima u odorama Hrvatske vojske bilo je potrebno pet dana i devet pokušaja da ga dokrajče, a njegove raznesene dijelove prodaju kao sekundarni materijal. Počinitelji nisu pronađeni niti kažnjeni, a nadležne institucije nisu pokazale interes za obnovom.
Inicijativom Milorada Pupovca i Srpskog narodnog vijeća multimedijalni umjetnik Sandro Đukić i kustosica Davorka Perić realizirali su projekt “Tišina koja je srušila spomenik”. Umjetnička instalacija, realizirana tehnikom proširene stvarnosti, postavljena je na mjestu srušenog spomenika ispred koje se u subotu navečer okupilo više stotina mještana, antifašista i poštovaoca djela znamenitog kipara.
- Ovo mjesto i čudesni Bakićev spomenik koji nikada nisam vidio u stvarnosti nisu mi davali mira. Lakše sam razumijevao ratno bezumlje u kojem je srušen, nego li mirnodopsko neumlje u kojem se nije obnavljao – objasnio je na početku svog govora motive koje su ga nagnale da predloži koncept njegove obnove i dodao:
- Bolje razumijem onoga tko je stojeći pored srušenog spomenika, prema izjavama svjedoka, rekao da je to trebalo srušiti, nego li one koji danas kažu da taj spomenik nije upisan u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Doista, ništa nije upisano, dok se ne upiše – rekao je Pupovac.
Naglasio je kako Bakić za svoj cjelokupni umjetnički rad, kao i za ovaj spomenik kao njegovo najviše i najveće djelo monumentalne plastike, nije čekao da ga neki birokrat upiše, ili da mu neki birokratski neum zametne tragove upisa.
- Čudesni stvaralački um Vojina Bakića i ovaj spomenik upisali su se velikim slovima, ako ne u registar nacionalne, onda u registar i memoriju internacionalne, svjetske umjetničke baštine. Time što je srušen i neobnovljen, nije izgubio Bakić kao autor. On je svoj stvaralački vrhunac dosegao kao rijetko tko od umjetnika njegove vrste. Ali izgubili smo mi koji smo ostali bez jedinstvenog umjetničkog djela – istaknuo je Pupovac.
Zamjenik županice Požeško-slavonske županije Nikola Ivanović, bez čijeg angažmana ovaj projekt ne bi mogao biti realiziran, zahvalio se svima koji su ga osmisli i na njemu radili, kazavši kako u požeškom kraju već dugo nije vidio toliko ljudi na jednom mjestu. Sve ih je pozdravio “u ime srpskog naroda i potomaka slavonskih partizana koji su se borili po Psunju i Papuku i oslobađali i druge krajeve Jugoslavije”.
- Suočeni sa strašnim zločinima koje su ustaše i NDH počinili nad nedužnim civilima, prije svega pravoslavnim Srbima, Židovima i svim pripadnicima hrvatskog naroda koji nisu podržavali zločinački režim, naše djedove je u Drugom svjetskom ratu vodila želja za slobodom, pravdom i ljudskim dostojanstvom. Upravo je veliko stradanje srpskog naroda bila nit vodilja da se borbeno organiziraju i formiraju neke od prvih slobodnih teritorija na području Jugoslavije i Evrope. Ispravna borba slavonskih partizana bila je i nit vodilja da se ovdje izgradi i postavi spomenik Vojina Bakića – rekao je Ivanović, izrazivši nadu da ovaj skup nije zadnji i da neće čekati 30 godina za ponovno okupljanje.
Kustosica projekta Davorka Perić kazala je kako se ovom instalacijom nakon 31 godine prekida tišina koja je obavila cijeli ovaj prostor, a posebno mjesto na kojem je stajao velebni spomenik.
- Iako se nalazimo na ispražnjenom mjestu, u svijesti ljudi ostala je upisana svjetlost kao refleksija samog spomenika. Umjetnički rad u velikom formatu kroz fotografije i video može učiniti velike pomake i vjerujem da će ova skulptura i ovaj način komuniciranja s nematerijalnom spomeničkom baštinom doći do šire javnosti i potaknuti institucije da sačuvamo važna povijesna mjesta, velika umjetnička djela i spomen na borbu ljudi iz ovog kraja za oslobođenje od fašizma – rekla je kustosica.
Zahvalivši se Državnom hidrometeorološkom zavodu koji je omogućio uvid u podatke, izvijestila je i zašto su projekt nazvali “Tišina koja je srušila spomenik”.
- U vrijeme kada je miniran bilo je rečeno da ga je srušio vjetar. Međutim, prema službenim podacima tog je dana po Beaufortovoj ljestvici puhala tišina – objasnila je.
Umjetnik Sandro Đukić izrazio je nadu da idejnim i izvedbenim rješenjem nisu narušili izvornu misao velikog kipara.
- Jedna od ideja vodilja za sve što radim je činjenica da je problem estetike uvijek problem etike. Ljepota je sjaj istinitoga! Ovaj spomenik u svom izvornom obliku je radikalno pristupao tom problemu i bavio se promišljanjem stvarnosti. S jedne strane oblikovanjem, s druge naporom koji čini da se sve to skupa dogodi – objasnio je.
Naglasio je da je u ovom projektu u raznim aspektima sudjelovalo preko pedeset ljudi.
- Predivno je iskustvo bilo vidjeti volontere kako pomažu da se ovaj prostor očisti, što govori o tome da još uvijek u sjećanju postoji razlog da se ovdje dogodi ritual preko kojega pojedinci žive u zajedništvu – kazao je Đukić.
O životu i djelu Vojina Bakića, s posebnim osvrtom na spomenik u Kamenskoj, govorila je kustosica njegove velike retrospektive u Muzeju suvremene umjetnosti krajem 2013. godine Nataša Ivančević.
- Utvrdili smo da, izuzev fotografija, ne postoje drugi dokumenti ovog veličanstvenog spomenika. Upornošću i srećom uspjeli smo doći do jedinog preživjelog projektanta spomenika, dr.sc. Borisa Medje koji je bio jako zainteresiran da s nama podijeli kronologiju gradnje, što je zabilježeno zvučnim zapisom, a skraćeni transkript je objavljen u znanstvenom radu posvećenom izgradnji spomenika – rekla je Ivančević.
Naglasila je kako je Vojin Bakić jedno od najvećih imena hrvatske modernističke skulpture, koji je hrvatsku skulpturu i spomeničku plastiku uveo u područje apstrakcije visokog modernizma.
- Spomenikom pobjedi revolucije naroda Slavonije odlučno prekida s dotadašnjim kanonima prikaza spomenika posvećenim NOB-u, te u monumentalnom obliku ostvaruje jedinstvenu sintezu čiste apstraktne forme i simboličkog sadržaja koje uzdiže do univerzalnog simbola pobjede – zaključila je kustosica.
Povezani tekstovi
