D.I.C. Veritas

Portal Novosti, 11.03.2023, Sud za zločine protivnika

Međunarodni centar za progon zločina agresije protiv Ukrajine razlikuje se od međunarodnih sudova za bivšu Jugoslaviju ili Ruandu već i po tome što se osniva za zločine samo jedne strane

Iscrpljeni stariji muškarac rezignirano puši i gleda u kameru mobitela, zatim izgovara “Slava Ukrajini”, nakon čega je ustreljen. Ova snimka, koja navodno pokazuje smaknuće ukrajinskog vojnika, pojavila se prvo po kanalima na aplikaciji Telegram i lokalnim medijima, ali je vrlo brzo u skraćenoj verziji osvanula i u većini zapadnih medija. Na snimku su odmah reagirale ukrajinske vlasti, navodeći kako ona ilustrira karakter ne samo ovog rata, nego i ruske države. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski snimio je jednu od svojih karakterističnih video poruka u maslinasto-zelenoj kombinaciji u kojoj je spomenutu snimku ponudio zapadnoj javnosti kao još jedan dokaz o ruskim ratnim zločinima. Ukrajinska vlada najavila je da će počinitelji biti kažnjeni, a vojska da će vojnik biti osvećen. Snimka navodnog strijeljanja vojnika pojavljuje se u trenutku kad je pitanje ruskih ratnih zločina već u žiži interesa ako ne javnosti onda barem zapadnih političara. Naime, svega dan ili dva prije pojave snimke Evropska komisija je, 4. ožujka, najavila osnivanje Međunarodnog centra za progon zločina agresije protiv Ukrajine (ICPA). To nije prva najava suđenja ruskim dužnosnicima za ovaj rat. Još u novembru prošle godine i Evropska unija i Sjedinjene Države najavili su mogućnost uspostave nekog mehanizma za progon ruske strane u ratu. Tada je, međutim, bilo planirano da se to napravi u nekoj vrsti suradnje s UN-om. Suradnja je uvijek bila upitna, prije svega zato što takav sud nije mogao dobiti potporu u Vijeću sigurnosti, čija je Rusija stalna članica. Međunarodni sud koji istražuje i procesuira ratne zločine doduše već postoji kao Međunarodni kazneni sud u Haagu (ICC). Međutim, Rusija, baš kao ni SAD ni Kina ni Indija nisu potpisnice Rimskih statuta, osnivačkog dokumenta tog suda. Ni Ukrajina zapravo nikada nije ratificirala taj dokument, iako je od ruskog napada prošle godine nastojala koristiti ICC.

Zapadne zemlje sada se suočavaju s problemom koji nije nov, iako su one u ovom slučaju drugačijoj poziciji: velike svjetske sile vrlo je teško progoniti zbog očitih ratnih zločina počinjenih prilikom okupacije manje zemlje. Broj civilnih žrtava i količina materijalne štete na civilnim objektima jasno pokazuju da postoji više nego dovoljno materijala za potencijalni progon ruskih vojnih i političkih vođa te za ozbiljne procese. Međutim, ad hoc tribunal koji je osnovala Evropska komisija, teško da će ikada biti u prilici da vodi ozbiljan proces, jer joj za to nedostaje ne samo međunarodnog legitimiteta, nego i pristupa potencijalnim počiniteljima. Najavljena ICPA sasvim je različita od sudova koji su devedesetih uspostavljeni za bivšu Jugoslaviju, odnosno ICTY-a, ili za Ruandu – ne samo zato što je njih osnovalo Vijeće sigurnosti UN-a, nego i zato što su oni bili sudovi za zločine počinjene na nekom području, a ne za one koje je počinila samo jedna strana. U tom smislu, ICPA po intenciji više sliči sudovima koji su nakon Drugog svjetskog rata osnovani u Nürnbergu ili Tokiju, nego ICTY-ju. Međutim ti su sudovi osnovani nakon vojne okupacije Njemačke i Japana, što je malo vjerojatni scenarij za ovaj rat.

I to nije jedini problem s idejom da strana koja posredno sudjeluje u ratu osniva sud samo za zločine protivnika. Snimke strijeljanja ratnih zarobljenika, poput one već spomenute, pojavile su se u medijima već više puta od početka rata, uključujući i one gdje su ukrajinski vojnici navodni počinitelji. Osim toga, ukrajinske vojne i političke grupe više su puta objavljivale snimke javnog mučenja civila osumnjičenih za simpatiziranje Rusije. Da je progon civila osumnjičenih za izdaju normaliziran, sugerirala je i afirmativna reportaža Foreign Policyja iz sredine januara uznemirujuće naslovljena “Ruska peta kolona u Ukrajini je živa i zdrava”. Bez obzira na očite razmjere zločina ruske agresije, neovisno tijelo istrage neminovno bi postavilo i pitanja oružanih upada i sabotaža na međunarodno priznatom ruskom teritoriju, kao i uništavanja civilnih objekata poput Sjevernog toka. Neovisno o ishodu rata, malo je vjerojatno da će bilo koja strana biti zainteresirana za takav tip pravde.

 

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.