Odluka o otpisivanju sudskih troškova onima koji su tužili Hrvatsku zbog ratnih zločina nad članovima porodica, bila je prijeko potrebna. Međutim, Vlada je napravila i ustupak ekstremnoj desnici
Damir Punoš iz Dobropoljaca više od dvije godine strepi od prisilne naplate troškova parničnog postupka. Tražeći istinu za pokojnu majku Draginju koja je ubijena u avgustu 1995. tokom “Oluje”, Punoš je od državnih institucija dosad dobio samo prijedlog za ovrhu i uredno pobrojane sudske pristojbe. Nakon 23 godine pravne bitke, tokom kojih se zajedno s braćom i sestrom žalio na presudu kojom je bivši pripadnik 113. šibenske brigade Mate Šindija oslobođen optužbi za Draginjino ubojstvo, država ih je teretila za gotovo 15.000 eura sudskih troškova. Ustrajno traženje pravde dovelo je Punoša i nemali broj civilnih žrtava rata, najbližih srodnika ubijenih i nestalih, do praga dužničkog ropstva.
Na zadnjoj sjednici Vlade, donijeta je odluka za otpisivanje dugova parničnih postupaka te povrat naplaćenih sredstava kroz ovrhe i dobrovoljna plaćanja. Značajna je to i dugo očekivana odluka jer konačno rasterećuje žrtve dodatne viktimizacije. U slučaju obitelji Punoš, osumnjičeni za ubojstvo njihove majke je prošao nekažnjeno. Na slobodi je prije 11 godina i preminuo, a žrtvini posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni. Otpis toliko visokih potraživanja od pripadnika osiromašene srpske zajednice tek je trunka zadovoljstva u ovoj poslijeratnoj agoniji.
Kako za Novosti govori zagrebačka odvjetnica Slađana Čanković, više od jedne decenije traje kampanja kojom se nastojalo spriječiti da žrtve rata budu žrtve i sudskih procesa. Problem s dosuđivanjem sudskih troškova u parničnim postupcima na teret oštećenih po principu “tko gubi taj i plaća”, star je koliko i prve odluke koje su donijete, napominje odvjetnica. Sve je počelo još 2003., odnosno od prvih presuda prema Zakonu o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija i Zakonu o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata.
- Mnoge osobe koje su ostale bez svojih najmilijih i bez svojih kuća, nakon izgubljenih sudskih sporova, ostale su dužne Republici Hrvatskoj iznose i po 20.000 eura na koje se pribrajaju zakonske zatezne kamate. Znam za slučaj da je nasljednica jedne dužnice prodala stan kako bi podmirila naslijeđeni dug. Postoje oštećeni koje više ne žive u Hrvatskoj i boje se dolaziti ovdje zbog tog duga. Ovrhe su pokrenute i na mirovinama u Hrvatskoj, a prijedlozi za ovrhu pokretani su i u Srbiji. Zaista se radi o velikim iznosima i to stvara popriličan nemir u životima ljudi – objašnjava Čanković.
Prema Vladinoj odluci, svi koji su do sada podmirili svoj dug prema državi, u skladu s pravomoćnom sudskom presudom, imaju pravo na povrat uplaćenih sredstava. Ipak, ne mogu tražiti zatezne kamate na taj uplaćeni iznos. Važno je istaknuti da pravo na povrat imaju i zakonski nasljednici onih koji su već isplatili dugovanja.
Čanković podsjeća da je Europski sud za ljudska prava u više odluka zaključio da dosuđivanje visokih iznosa, s obzirom na sve okolnosti takvih predmeta, predstavlja teško kršenje ljudskih prava oštećenih. Odvjetnica smatra da će zbog stava suda u Strasbourgu, zbog ranijih odluka Ustavnog suda RH i najnovijeg Vladinog poteza, domaći sudovi sada pokazati “drugi, pošteniji pristup žrtvama prilikom odmjeravanja sudskih troškova.”
Prijeko potrebna odluka o otpisivanju dugova ima, kako je obrazloženo u Vladi, izravne učinke na socijalnu uključenost i “zaštitu izravnih i neizravnih stradalnika Domovinskog rata.” Međutim, Vlada je u predizbornom raspoloženju na istom komadu papira napravila i ustupak ekstremnoj desnici. Tako je odlučeno da će Republika Hrvatska vratiti sredstva osuđenim hrvatskim ratnim zločincima koje je od njih prethodno oduzela, kako bi žrtvama njihovih zlodjela bili podmireni odštetni zahtjevi. U potpunom obesmišljavanju i ono malo pravomoćnih presuda za ratne zločine ide se do kraja, pa je najavljeno da se brišu i svi regresni postupci koji su u toku, a ekspresno će nestati i zabilježbe na imovini osuđenika. Ova odluka zakačit će i osuđene ratne zločince poput Mirka Norca, Mihajla Hrastova i Vladimira Milankovića.
Predsjednica Udruženja “Protiv zaborava” Marica Šeatović dvojako posmatra Vladinu odluku. Prije svega, navodi da je utoliko nepravedna što dolazi nakon toliko godina čekanja. No svejedno ovo vidi kao svojevrsno priznavanje krivice za zločine, kao moralnu satisfakciju, ne samo financijsku. Za opraštanje troškova ratnim zločincima nije imala komentar jer, kako kaže, “odavno više nema riječi”.
Maričin suprug Mihajlo Šeatović ubijen je 21. novembra 1991. u Novskoj. Šest vojnika 1. gardijske brigade “Tigrovi” u večernjim satima upalo je u kuću Šeatovićevih susjeda i rođaka, ciljano tražeći civile srpske nacionalnosti. Ubojice su počinile monstruozan zločin nad Mihajlom, Sajkom i Mišom Raškovićem te Ljubanom Vujićem. Zločin je prošao nekažnjeno jer je na počinitelje 1992. primijenjen Zakon o oprostu. Sutkinja je hrvatske vojnike koji su počinili masakr nad srpskim civilima opravdala riječima “da su bili revoltirani slikama pada Vukovara.” Novi postupak protiv drugooptuženih Damira Vide Raguža i Željka Škledara, osumnjičenih za ubistvo Šeatovića, Raškovića i Vujića, pokrenut je 2010. na Županijskom sudu u Sisku. Raguž je nepravomoćno osuđen na 20 godina, dok je Škledar oslobođen. Nakon sjednice Žalbenog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, obojica su 2013. proglašena nevinima.
Marica Šeatović morala je platiti troškove parničnog postupka. Pod teretom prekomjernog dokazivanja spor je izgubila, zbog čega joj je držala stavila šapu na ionako nisku mirovinu. Dvije godine je bila pod ovrhom za dug od 9000 kuna sa zateznim kamatama.
- Prva odluka suda je bila da 7500 kuna platim u roku od 15 dana. Pošto nisam platila, onda su mi poslali ovrhu i na to kamate. Moja mirovina je bila nešto veća od 1500 kuna, a skidali su mi svakog mjeseca po 500 kuna. Nije bilo načina da to izbjegnem. Državu nije bilo briga kako ćemo bez tih novaca koje nam uzima. Ko god je imao neka primanja, država je stavljala šapu na njih. Vrednost novca je danas potpuno drugačija. Šta sam mogla sve za te pare nekad, a šta mogu danas? Ništa. Svaki mjesec kad su mi skidali pare s mirovine, skočio bi mi tlak. I još kad znate zašto to rade. Ja 32 godine trpim torturu, na sve to još i ovrhu… Samo onaj tko je morao plaćati te troškove zna kakav je to osjećaj – opisuje Šeatović.
Smatra da će otpis i povrat troškova mnogo značiti svima, pogotovo onima koji su morali plaćati enormne iznose. S druge strane, predsjednica udruženja koje okuplja obitelji nestalih, misli da se ljudi neće sada lakše upuštati u pravne postupke.
- Boje se, nemaju dovoljno sigurnosti i podrške, nisu upućeni u svoja prava jer ih se od toga sustavno odvraćalo – smatra Marica Šeatović.
Povezani tekstovi
