Prije 11 godina internetska peticija za uvođenje ustaškog pozdrava kao službenog u Oružane snage skupila je tri tisuće potpisa, dok je Karamarkov HDZ odbacio tu ideju. Ohrabren nedavnom oslobađajućom presudom, Skejo ju je revitalizirao
Kada se u kolovozu 2015. pojavila internetska peticija da se ustaški pozdrav “Za dom spremni” uvede kao službeni u Oružane snage RH, tadašnji HDZ na čelu s Tomislavom Karamarkom odbacio je takvu ideju i uputio javnost na preče društvene probleme: tešku ekonomsku situaciju, pad životnog standarda i iseljavanje velikog broja mladih. Iz HDZ-a su poručili i da Hrvatska vojska ima svoje pozdrave – “Domovini vjerni” i “Pozdrav domovini”.
Peticiju je putem Fejsbuka pokrenuo posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković, Mladi Jastreb, koji je napisao da ne može dokučiti što je u tom pozdravu neprimjereno i nedolično. Prikupljeno je više od tri tisuće potpisa, a potpisali su je i ugledni pripadnici klera, pomoći biskup zagrebački Valentin Pozaić i sisački biskup Vlado Košić, još neki konzervativni svećenici, akademici Stanko Popović i Josip Pečarić, nogometaš Josip Šimunić i proustaški simpatizeri poput Velimira Bujanca. Pečarić je još u otvorenom pismu od HDZ-a i tadašnje predsjednice i vrhovne zapovjednice Kolinde Grabar-Kitarović zatražio da se “Za dom spremni” uvede u službenu vojnu upotrebu. Tvrdio je da je riječ o starohrvatskom pozdravu čijim uvođenjem bi se njegovale hrvatska kultura i tradicija. Premda je Grabar-Kitarović kasnije sa simpatijama izrekla da je ZDS stari hrvatski pozdrav, a potom se posula pepelom uz napomenu da je ipak pogriješila, iz Ureda predsjednice tada su akademiku poručili da je takva ideja “neozbiljna, neprihvatljiva i na razini provokacije” te da ne zaslužuje službeno očitovanje. Predsjednik Vlade Zoran Milanović potpisnicima je pak rekao “neka pogledaju što je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, na skupovima kada se osnivao HDZ, govorio o ulozi Hrvata u partizanskom pokretu i što je taj pokret značio za hrvatsko nacionalno biće”, što je, kako je kazao, poruka koja vrijedi za HDZ, “ali i sve one koji žele vratiti Hrvatsku u mrak”. Peticiju je osudilo i tadašnje vodstvo Hrvatskog helsinškog odbora, ali i pojedini povjesničari koji nisu u sukobu s činjenicama. HHO je zatražio, posebno od Katoličke crkve, da se o tome javno očituje. Tadašnji predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić očitovao se tako da je iznio skandalozan prijedlog da se o inicijativi za uvođenje ustaškog pozdrava u Oružane snage građani izjasne na referendumu.
Jedanaest godina kasnije društvene i političke okolnosti prilično su naklonjene rigidnoj, ultranacionalističkoj desnici. Ratni veterani zabranjuju kulturne događaje u Hrvatskoj, ustaške parole i grafiti ispisani su diljem zemlje po javnim površinama, ispisuju se šovinističke parole protiv Srba. Stvari su se ideološki uzburkale naročito nakon lanjskog koncerta Tompsona na zagrebačkom hipodromu uoči kojeg se u središtu Zagreba zborno uzvikivao ustaški pozdrav. Pritom pasivnost HDZ-ove vrhuške, čak i aplaudiranje tom pozdravu viđenijih članova stranke na spomenutom koncertu, kao i pozivanje na dvostruke konotacije prilikom donošenja pravorijeka nižih sudova, čine razumnog čovjeka opreznim.
Takvom zaključku doprinosi i nedavna presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu kojom su oslobođeni ratni zapovjednik 9. bojne HOS-a Marko Skejo i još dvanaestorica HOS-ovaca koje je Policijska postaja Knin teretila zbog uzvikivanja ustaškog pozdrava u Kninu na godišnjici “Oluje” 2022. Sutkinja je u obrazloženju navela da je taj pozdrav zabranjen u javnom prostoru i pozvala se na sudsku praksu i preporuke Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. U dokumentu Vijeća, navela je sutkinja, uz navedene iznimke dana je i preporuka da se dopustivost javnog korištenja spornih vojnih insignija strogo veže uz događaje na kojima se na javnim mjestima odaje poštovanje braniteljima koji su poginuli za Hrvatsku boreći se pod tim insignijama. Vijeće od 17 članova 2017. osnovala je Vlada i ono je u veljači 2018. donijelo “Dokument dijaloga” kojim je preporučilo zabranu ustaških simbola, uz iznimno dopuštanje pri braniteljskim komemoracijama, čime je de fakto podržalo njihovu daljnju zloupotrebu.
Ohrabren presudom, Skejo je obnovio ideju o uvođenju pozdrava “Za dom spremni” u Oružane snage. U razgovoru za Televiziju Dalmacija, bez protuteže s novinarske strane, bez ikakvog novinarskog protupitanja, poručio je da će pozdrav ZDS uskoro postati službeni pozdrav Hrvatske vojske, a isto je rekao i lani u Kninu. Valja se zapitati kome su Skejo i njegovi suborci uzvikivali “Za dom spremni” ispred spomenika poginulim pripadnicima Hrvatske vojske u operaciji “Oluja”, a koji nisu imali veze s HOS-ovim postrojbama jer su one još 1992. integrirane u redovnu vojsku. Dojam je da se u tom slučaju nije radilo o komemoriranju pripadnika HOS-a, što je pitanje kojim se sud nije pozabavio. Osim toga, sutkinja nije sudila prema činjenicama, propisima i temeljnim vrijednostima Ustava RH, nego prema neobaveznim preporukama. Problem je također što policijske uprave kao prijavitelji prekršaja u pravilu ne podnose žalbe na prvostupanjske oslobađajuće presude.
Prije uspostave Vijeća najviši hrvatski sudovi potvrdili su u nekoliko navrata nedopuštenost upotrebe ustaških simbola i to su kažnjavali. Zagrebački prekršajni sud, a potom i Visoki prekršajni sud osudili su bivšeg hrvatskog nogometnog reprezentativca Josipa Šimunića nakon što je u studenome 2013. godine, po završetku utakmice s Islandom, pozivao publiku na Maksimiru na uzvikivanje pozdrava “Za dom spremni”. Viši sud je istaknuo nedvojbeni rasistički karakter NDH i ustvrdio da ustaški pozdrav simbolizira mržnju, s čime se, odbijajući Šimunićevu žalbu, složio i Ustavni sud. Kako je svojedobno u jednom tekstu spomenula odvjetnica i stručnjakinja za medijsko i kazneno pravo Vesna Alaburić, potpuno je nesporno da je ZDS ustaški pozdrav, da je ustaški pokret temeljen, između ostalog, na rasizmu, pa stoga simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti i manifestaciju rasističke ideologije, što je izričito potvrdio i Europski sud za ljudska prava u predmetu Šimunić. Visoki prekršajni sud je u prosincu 2015. osudio i tadašnjeg predsjednika HČSP-a Josipa Miljka i još dvojicu koji su pozdravljali istim pozdravom i pjevali ustaške pjesme, a Ustavni sud je odbacio i njegovu ustavnu tužbu.
Dakle, nismo se vratili u Karamarkovo doba, nego smo pali još niže. Razvidno je to i po recentnom slučaju iscrtavanja HOS-ovog murala u Rijeci. Odlukom grada komunalne službe su uklonile mural za koji nije bila izdana dozvola. U režiji pojedinih veteranskih udruga i riječke navijačke skupine obnovljen je na istom mjestu, a sve je popraćeno uzdignutim desnicama i povicima “Za dom spremni”.
