Norac je kao jedan od zapovjednika u toj akciji osuđen na 6 godina zatvora zbog toga što nije spriječio, a potom što nije sankcionirao ubijanje Vujnovića i još 3 srpska civila i jednog zarobljenog pripadnika srpske paravojske. O utemeljenosti takvih – stručnim terminom rečeno – regresnih tužbi za naš radio govori Milena Čalić – Jelić iz nevladine udruge za ljudska prava Documenta.
„Regresne tužbe imaju svoj osnov po Zakonu o obveznim odnosima. S jedne strane je odgovornost pravne osobe za štetu koju uzrokuju njeni djelatnici – u ovom slučaju pripadnici Hrvatske vojske, i pravo same države da nakon isplate naknade za štetu koju su počinili njeni – nazovimo to – državni agenti, regresno potražuje taj iznos ukoliko je kazneno djelo počinjeno u namjeri ili iz krajnje nepažnje”, kaže Milena Čalić – Jelić.
Podsjetimo, Mirko Norac je za ratne zločine nad srpskim civilima u Gospiću koncem 1991. godine osuđen na 12 godina zatvora, a po zapovjednoj odgovornosti za ratne zločine u akciji Medački džep 1993. godine na 6 godina zatvora, što je objedinjeno u jedinstvenu kaznu od 15 godina zatvora.
Nakon što je odslužio 2/3 kazne, krajem studenog 2011. godine je temeljem molbe pušten na uvjetnu slobodu. Inače, Norcu je zbog ovih kaznenih djela 2010. godine oduzet generalski čin.
Njegov odvjetnik Vlatko Nuić tvrdi da Norac nije dužan platiti odštetu oštećenima u akciji Medački džep, i da država nema pravo na regresnu nadoknadu štete od njega.
„Ta šteta uostalom, nije napravljena namjerno jer je Norac osuđen za propust, a ne za činjenje“, tvrdi Nuić i naglašava da – prema čl. 1061 Zakona o obveznim odnosima – za štetu koju počini njezin vojnik odgovara – država.
Inače, ovo nije prvi takav slučaj u hrvatskoj pravnoj praksi. Već se vode dva postupka za naknadu isplaćene štete – protiv Ivice Petrića i protiv Tomislava Duića i Tonćija Vrkića. Petrić je odslužio 6 godina zatvora zbog ubojstva srpskog civila Đurada Čanka u selu Zrmanja kolovoza 1995. u akciji čišćenja terena nakon akcije „Oluja“, a Čankova obitelj dobila je preko milijun i sto trideset i pet tisuća kuna (150.000 eura) odštete od države, koju sada država potražuje od Petrića.
Bivši zapovjednik i zamjenik zapovjednika vojnog zatvora Lora u Splitu Duić i Vrkić – osuđeni na po 8 godina – moraju državi nadoknaditi 140.000 kuna (oko 18.500 eura) koliko je temeljem nagodbe isplaćeno žrtvi mučenja u Lori Mirku Šušku. U ovom slučaju za Loru postoji i presuda, ali nema vijesti da su Duić i Vrkić taj novac i vratili. Pogotovo što je Duić već deset godina – u bijegu.
„Mi pratimo takve postupke. Svi smo mi – i vi i ja – porezni obveznici, bitno nam je da se vidi na koji se način troši državni novac, i na koji se način taj državni novac vraća natrag u proračun”, kaže Milena Čalić – Jelić.
Inače – prema pisanju medija – kao odšeta samo zbog zločina u Lori do sada je žrtvama i njihovim obiteljima isplaćeno čak 2 i po milijuna kuna (preko 330.000 eura).