Tokom božićne liturgije u crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu, koju je služio mitropolit Jovan, a kojoj su prisustvovali i hrvatski premijer Zoran Milanović i predsednik Sabora Josip Leko, iz božićne poslanice patrijarha Irineja nije pročitan dio koji glasi: “Čitav slobodoljubivi i pravdoljubivi svet stoji nem i zapanjen pred činjenicom da se brutalno progoni jedno pismo, u ovom slučaju ćirilica, pismo svete braće Ćirila i Metodija. Posebno smo zabrinuti pred činjenicom da se pitanje ćirilice koristi kao paravan za nastavak progona srpskog naroda u Hrvatskoj, za zastrašivanje Srba i njihovo odvraćanje od povratka na ognjišta”.

O ovom događaju prva je izvjestila hrvatska agencija HINA koja je imala integralni tekst poslanice zahvaljujući činjenici da je HTV direktno prenosila liturgiju iz pravoslavne crkve Silaska Svetog Duha u Vinkovcima, gdje je poslanica pročitana u cjelini i što su na nju istog dana reagovali hrvatski desničari i braniteljska udruženja, koji smatraju da je napisana “u duhu Memoranduma SANU”.

Ko je i zašto cenzurisao poslanicu poglavara SPC?

Među poznavaocima  pravila SPC vlada nepodijeljeno mišljenje da je čitanje patrijarhove poruke obaveza i to  doslovce i u cjelini, sve sa spiskom imena svih kanonskih arhijereja koji se nalazi na kraju poruke. Takođe su jednoglasni u ocjeni da je odluku o nečitanju nekih dijelova iz poslanice mogao donijeti arhijerej najviši po rangu u nadležnoj crkvenoj jedinici, u konkretnom slučaju zagrebačko – ljubljanski mitropolit gospodin Jovan koji je i vodio bogosluženje. Pošto i  pravoslavna crkva u Vinkovcima, u kojoj poslanica nije cenzurisana, prpada pomenutoj mitropoliji, očito je da mitropolit unaprijed nije naredio izbacivanje spornog dijela, već da je to učinio na licu mjesta procjenivši da je poslanica u nekim dijelovima “prejaka”, pa bi kao takva mogla da izazove određene reakcije kod prisutnih visokih hrvatskih funkcionera.

Da li je nepročitani dio bio “prejak”?

Kao odgovor na to pitanje navesti ću nekoliko događaja koji su se odigrali u nekoliko dana pred ovogodišnji pravoslavni Božić:

Čepin kod Osijeka, 4. januar –  deseci razbijenih i porušenih nadgrobnih spomenika, iščupani krstovi, razbijene vaze, kipovi, metalna kućišta lampiona i stakla na mrtvačnici. Već 8. januara hrvatska policija je izvjestila da je sprovedenom kriminalističkom istragom utvrđeno je da je četvoro djece počinilo ovaj vandalski čin i da će protiv njh biti podnijet poseban izvještaj nadležnom državnom tužilaštvu za maloljetnike.

Vukovar, 5. januar –  dvojezične ploče ukradene sa zgrada Prekršajnog i Opštinskog suda, a oštećene na zgradama Županijskog suda, Županijskog državnog tužilaštva, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Opštinskog državnog tužilaštva. U više od deset dosadašnjih slučajeva napada na ploče postavljene na državne ustanove u tome gradu, mnoge su bile skinute ili razbijene, ali ubrzo i zamjenjene novima. Za počiniocima se još traga.

Split, Badnje veče –  na haubi automobila beogradskih registarskih tablica urezano slovo “U” i krst, polomiljena dva retrovizora i ukradena prednja registarska tablica. Ovakvih incidenata u ovom gradu  bilo je i ranije. Vlasnik automobila, inače rođeni Splićanin i penzionisani oficir Hrvatskog ratnog vazduhoplovstva, izjavio da se ne mogu tolerisati ustaški pokliči „za dom spremni” na Poljudu i razvijati turizam. Za počiniocima se još traga.

Pula, Badnje veče – išarana ploča sa ćiriličnim natpisom na zgradi Vijeća srpske nacionalne manjine. Ovo je prvi put da je u Istri došlo do incidenta vezano za natpise na ćirilici. Policija traga za počiniocem.

Iako je poslanica napisana na osnovu incidenata iz prošle godine,  navedeni događaji govore da nije ni prejaka ni preoštra  i da je upravo zbog toga trebala biti pročitana pred najvišim a samim tim i najodgovornijim hrvatskim funkcionerima i da su cenzurisani dio trebali čuti baš u crkvi ako ne iz usta onda bar u prisutnosti zagrebačko – ljubljanskog mitropolita po rangu najvišeg i najodgovornijeg  arhijereja za vjernike SPC u Hrvatskoj. Cenzurisanjem uvodno citiranog dijela poslanice mitropolit Jovan je zarad sopstvenog komoditeta omalovažio poglavara SPC te obrukao i sebe i sveštenstvo svoje mitropolije, posebno zagrebačke parohije. A Srbi iz Hrvatske i bivše RSK, bez obzira  gdje trenutno žive, ponovo se osjećaju  prevarenim i izdanim ovoga puta i od svoje crkve. S punim pravom  se činu (kukavičluku) mitropolita Jovana ismijava cijeli region.

13. januar 2014. godine

Savo Štrbac