Konačno su, nakon više od godinu i po dana, objavljeni rezultati popisa stanovništva u Hrvatskojoj u 2011. godini. S obzirom na drastične razlike između predhodna dva popisa, nas krajiške Srbe najviše je interesovao broj naših sunarodnika u ukupnoj populaciji u RH.
Naime, prema podacima Državnog zavoda za statistiku RH (DSZ RH), na popisu stanovništva u Hrvatskoj iz 1991. godine, od ukupno 4.784.265 stanovnika, Srba je bilo 581.663 (12,2 %) a Jugoslovena 106.041, među kojima je, s čime su saglasni i hrvatski demografi, bilo 60-70% Srba, tako da je broj Srba, i po hrvatskim statističkim podacima, bio veći od 600.000 hiljada. Deset godina kasnije, na popisu stanovništva u RH iz 2001. godine, takođe prema podacima DSZ RH, popisano je 201.631 Srba (4,54 %) i manje od 200 (dvijestotine) Jugoslovena.
Dakle, prema prostoj računici između ta dva popisa za više od 400.000 smanjen je broj Srba u Hrvatskoj. To je rezulatat velikog broja izbjeglih i proganinih, koji su se raspršili po cijelom svijetu, ali i rezultat stradalih u ratu i umrlih u poraću, kao i pohrvaćivanja i pokatoličavanja u toku rata i poraća.
Procjene izbjeglih/prognanih Srba okupljenih oko Veritas-a o broju Srba u novom desetogodišnjem popisu stanovništva su bile veoma pesimistične, a zasnivali smo ih na sljedećim činjenicama:
Srpsko stanovništvo u Hrvatskoj koje je poslije rata 90-tih ostalo ili se vratilo iz izbjeglištva/progonstva, bilo je pretežno staračko, koje je umiralo brže od prosjeka u okruženju, koliko zbog starosti, toliko i zbog životnih (ne)uslova;
Vanjska migracija stanovništva u RH, koju je od 2002. pratio DSZ RH, pokazivao je da se od 2002-2009. (za 2010. podaci tada još nisu bili dostupni) iz Srbije, gdje je utočište našlo više od 300.000 hiljada Srba izbjeglih/proganinih iz RH, u Hrvatsku doselilo svega 11.218, a iz Hrvatske u Srbiju odselilo 20.683 lica. Iako se ne govori o njihovoj nacionalnosti, podrazumjeva se da su u pitanju skoro isključivo Srbi.
Obeshrabrivalo je i to što je samo u 2002. i 2003. broj doseljnih iz Srbije bio nešto veći od broja odseljenih u Srbiju, a od 2003. konstantno je rastao broj odseljenih u odnosu na broj doseljnih, što je kulminiralo u 2009., kada je broj odseljenih u Srbiju iznosio 4.458 u odnosu na 755 doseljenih u obratnom smjeru;
Srbima nije išla u korist ni zakonska odredba po kojoj u ukupan broj stanovništva neće biti uključena lica koja su u RH imali prebivalište, a u kritično vrijeme (31.03.2011.) su bile odsutne duže od jedne godine ili su namjeravale biti odsutne duže od jedne godine, a u RH ne dolaze nedjeljno. Ova odredba je uglavnom pogađala Srbe koji su imali prebivalište (ličnu kartu) a živjeli su van Hrvatske, rasuti po cijelom svijetu, a nisu bili u mogućnosti da nedjeljno navraćaju u Hrvatsku.
Upravo na osnovu iznesenih podataka i činjenica i procjenjivali smo da će broj Srba u Hrvatskoj, nakon novog popisa, dostići, ako ne i prestići, plan prvog predsejdnika RH Franje Tuđmana iz ranih 90-tih da će pitanje Srba u RH biti riješeno kada se njihov broj svede na 3%.
Dugo očekivani rezultat glasi: prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Hrvatskoj živi 186.633 Srba ili 4,36 odsto, što je za 14.998 manje nego prije deset godina.
S obzirom da su naše procjene bile daleko pesimističnije, ovaj broj me je, iskreno rečeno, iznenadio u pozitivnom smislu i odmah sam počeo tražiti “rezervoare” za toliki broj Srba. Pošto ih očito nije bilo među novim povratnicima, a još manje u natalitetu između dva posljednja popisa, pronašao sam ih u kategoriji “ne izjašnjavaju se”, u kojoj ih je po popisu iz 2001. bilo 130.985 (2,95 %) a po novom 93.018 (2,17 %). Računao sam da su se “pritajeni” Srbi sa predposljednjeg popisa “ohrabrili” pozivima svoje crkve i srpskih organizacija, koje su ih u prilično agresivnoj kampanji pozivale “da se slobodno i bez straha odazovu predstojećem popisu stanovništva, izjašnjavajući se na njemu kao Srbi pravoslavne vjere“.
I taman kada sam pomislio da smo pogriješili u procjenama o učešću Srba u novom popisu stanovništva u RH, pročitah u “Jutarnjem listu” izjavu neimenovanog sagovornika iz DZS RH da su i “popis i obrada podataka vođeni amaterski” i “da svaki upućeniji stručnjak ima pravo da sumnja u dobijene rezultate”. Tu sumnju mi ovih dana potkrijepi i jedan Srbin, koji sve ove godine živi među povratnicima i bavi se humanitarnimradom, primjedbom da Srba na terenu nema toliko na koliko ukazuje objavljeni rezultat popisa.
A onda se sjetih da je Hrvatska u decembru prošle godine potpisala Pristupni sporazum sa EU i da je već određen i datum njenog prijema u tu asocijaciju za 1. jul iduće godine pod uslovom da ga do tada ratifikuju svih 27 članica. Do sada je to uradilo 20 članica dok to još nisu učinile Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Belgija, Holandija, Danska i Slovenija. Da je Hrvatska i ovakve podatke o učešću Srba u posljednjem popisu stanovništva ranije objavila, a trebala je s obzirom da je popis obavljen u aprilu 2011. godine, možda bi ih i neka članica EU upitala šta bi sa povratkom Srba, u šta je i EU uložila mnogo para.
A da je “pravde i poštenja” trebale bi preostale članice prije ratifikacije i na osnovu objavljenih podataka, bez obzira da li odražavaju stvarno stanje, pitati Hrvatsku “gdje se to dedoše toliki Srbi”. Mi Krajišnici upravo to i očekujemo od vodećih evropskih demokratija i “rodonačelnika” EU kao što su Francuska, Njemačka i Velika Britanija.
Beograd, 19.12. 2012.
Savo Štrbac
Povezani tekstovi
