Dragan Maletić, bivši komandir čete koja je držala položaje između sarajevskih mostova “Vrbanja” i “Bratstva i jedinstva”, svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića tvrdio da srpske snage nisu otvarala snajpersku vatru sa zgrade “Metalke” i iz nebodera u Lenjinovoj ulici na Grbavici. Nakon njega svjedočio i Blaško Rašević, komandir voda na Mrkovićima
Na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio je Dragan Maletić, bivši komandir čete jednog od bataljona Prve sarajevske mehanizovane brigade, koja je držala položaje duž rijeke Miljacke, između mostova “Vrbanja” i “Bratstva i jedinstva”. U izjavi odbrani svjedok je naveo da su srpske snage u tom području djelovale isključivo po neprijateljskoj prvoj liniji, a nikada po civilima dublje u teritoriji pod kontrolom Armije BiH.
Tužiteljica Kerolin Edžerton/Carolyn Edgerton je u unakrsnom ispitivanju suočila svjedoka sa fotografijama snimljenim u avgustu 1996. godine na višim spratovima nebodera u Lenjinovoj ulici i zgradi “Metalka”. U tim zgradama, u zoni odgovornosti svjedokove čete su se, po optužbi, nalazila snajperska gnijezda iz kojih je otvarana vatra po civilima u Sarajevu.
Tužiteljica je sugerisala da je na fotografijama očito da se sa viših spratova “Metalke” pruža jasan pogled prema hotelu “Holiday Inn” i tramvajskoj pruzi ispred hotela, koja je često bila izložena snajperskoj paljbi. Karadžić je protestvovao zbog tih fotografija, tvrdeći da su snimljene “sa zumom” koji približava objekt koji se snima, a “zum” kako je rekao, “zavarava”. Maletić je neko vrijeme izbjegavao da direktno odgovori, da bi na kraju, ipak, potvrdio da se iz nebodera dobro vidi područje oko Holiday Inna. Nakon prigovora odbrane, fotografije, ipak za sada nisu uvrštene u dokaze.
Maletić priznaje da je u njegovom bataljonu postojalo snajpersko odjeljenje ali tvrdi da se ne sjeća nijednog imena sa spiska koji mu je pokazala tužiteljica, uprkos tome što je kao komandir čete, a kasnije zamjenik komandanta za obavještajno-bezbjednosne poslove, prisustvovao sastancima komande. Na Karadžićeva pitanja, u dodatnom ispitivanju, svjedok je odgovorio da je srpska vojska bila ukopana u podnožju nebodera i da ne zna da je iz nebodera otvarana vatra na grad.
Nakon toga na klupu za svjedoke je izveden Blaško Rašević, komandir voda na Mrkovićima koji je, također, tvrdio da sa pozicija koje je njegova jedinica držala na Špicastoj stijeni nije otvarana vatra po sarajevskom naselju Sedrenik. Njegova jedinica je, naprotiv, “često trpila” napade Armije BiH koja je nastojala probiti srpske linije i prekinuti putnu komunikaciju Vogošća – Hreša. Na Karadžićevo pitanje da li je sa svojih položaja mogao da vidi civile na Sedreniku svjedok je odgovorio potvrdno, rekavši da su ih srpski borci čak upozoravali da ne kose i ne skupljaju travu u sred bijela dana “da ne bi kome palo na pamet” da puca na njih ili da među njih ne padne “zalutala” granata.
Tužilaštvo je u unakrsnom ispitivanju svjedoka suočilo sa dokumentima po kojima je srpska vojska sa položaja na Špicastoj stijeni dejstvovala po civilima na Sedreniku. Svjedok je, međutim, ostao pri svojoj tvrdnji da se to, koliko je njemu poznato, “nikad za nikad” nije desilo.
Nakon iskaza Blaška Raševića počelo je svjedočenje Zdravka Čvore, bivšeg predsjednika kriznog štaba i Izvršnog odbora Pale.
Povezani tekstovi
