Tužilaštvo smatra da bivši lideri bosanskih Hrvata zaslužuju duplo strožije kazne zatvora od onih koje su im odmjerene u prvostepenom postupku i traži od Žalbenog vijeća da ih osudi na ukupno 225 godina zatvora za zločine počinjene 1993. i 1994. na prostoru Herceg Bosne
Tužilaštvo je u završnici sedmodnevne žalbene rasprave zatražilo strožije kazne bivšim liderima Herceg Bosne – Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću po 40, Valentinu Ćoriću 35, a Berislavu Pušiću 25 godina zatvora. Takve kazne bi, po tužilaštvu, bile adekvatnije s obzirom na dugotrajnu kampanju etničkog čišćenja u osam opština tokom koje je više od deset hiljada Muslimana deložirano i protjerano, a na hiljade uhapšeno, zatočeno i odvođeno na prisilni rad na prve linije fronta gdje su bili izloženi smrtonosnoj vatri.
Tužiteljica Lorel Beig/Laurel Baig je, između ostalog, ukazala da prvostepeno vijeće prilikom izricanja kazne nije pridalo dovoljnu težinu opsadi istočnog Mostara u kojem je oko 55.000 ljudi “držano u klopci” tokom deset mjeseci, izloženo svakodnevnom granatiranju i snajperskoj vatri. Tužiteljica je opsadu Mostara usporedila sa opsadom Sarajeva. Napomenula je da su bivši komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS Stanislav Galić i Dragomir Milošević čije su snage bile odgovorne za kampanju snajperskog i artiljerijskog terora nad Sarajevom osuđeni prvi na doživotni, a drugi na 29 godina zatvora.
Bivši premijer Herceg Bosne Jadranko Prlić je odlučio da lično odgovori na argumentaciju tužilaštva. Međutim, nakon nekoliko minuta tužilaštvo je prigovorilo da ono što Prlić govori nema nikakve veze sa današnjom argumentacijom optužbe. Predsjedavajući sudija Karmel Ađus/Carmel Agiusje upozorio Prlića da je, s obzirom da nije advokat, u njegovom interesu da prepusti riječ svom advokatu. Nakon nekoliko Prlićevih pokušaja da nastaviizlaganje, sudije su mu oduzele riječ i zatražile od advokata Majkla/Michael Karnavasa da – ukoliko ima šta da kaže – odgovori na tužiočeve argumente. Odbrana smatra, rekao je Karnavas, da je prvostepeno vijeće “sve sagledalo izvan konteksta”.
Gotovo identičnog mišljenja su bili i predstavnici odbrana ostalih optuženih. Stojićevi branitelji su podsjetili da je bivši lider bosanskih Srba Radovan Karadžić u prvostepenom postupku osuđen na 40 godina zatvora, između ostalog i za doprinos srebreničkom genocidu. Stojić, ukazao je njegov branilac, “ne spada u tu kategoriju zločinaca”. Ako bi dobio 40 godina, izračunala je odbrana, to bi značilo da bi Stojić ostao u zatvoru do 2047. godine kada bi, “ako bi još bio živ”, imao 92 godine. Praljkova odbrana smatra da bi svaka osuda bila nepravedna, dok je Petkovićeva braniteljica Vesna Alaburić rekla da je “takozvana opsada Mostara” bila posljedica djelovanja i Armije BiH jer su “zabranjivali” stanovništvu da napusti grad. Ćorićeva odbrana je ukazivala da je njenom klijentu već odmjerena kazna koja je viša od maksimalne po zakonima bivše SFRJ koji su važili u vrijeme zločina, što je Evropski sud za ljudska prava proglasio nezakonitim u pojedinim slučajevima kojima se bavio Sud BiH. Povećanju kazne usportivila se i odbrana Berislava Pušića.
Na kraju žalbene rasprave svakom od optuženih pružena je prilika se obrate sudijama u trajanju od deset minuta. Prlić je to iskoristio da kaže da je ovo suđenja predstavljalo “tamnu stranu međunarodne pravde”. Stojićevo obraćanje sudijama je “redigovano” odnosno brisano iz snimka koji je otišao u javnost, dok je Praljak optužio Armiju BiH za agresiju na Herceg Bosnu i zaključio da je “njegova savjest čista”. Petković je rekao da je u Herceg Bosnu došao iz rodne Hrvatske kako bi pomogao Hrvatskoj Vojsci u operaciji oslobađanja južnog pojasa Hrvatske, a onda je tu i ostao.
Valentin Ćorić je svoje vrijeme iskoristio da optuži tužilaštvo da se koristilo “prljavim metodima”i da je za suradnike u haškim procesima “pogodbenjački angažiralo pojedine odvjetnike, pojedine sumnjive djelatnike sigurnosnih službi i pojedine političare najvišeg državnog ranga”. “Ti nečasni pojedinci koji su najčešće dolazili iz reda hrvatskog naroda prodali su se svojim lažnim svjedočenjima, tajnim suradništvom s tužiteljstvom kao i nuđenjem probranih ratnih dokumenata i falsifikata”, rekao je Ćorić.
Tužilac Daglas/Douglas Stringer je odlučno odbacio Ćorićeve navode o “kupovini dokaza”, da bi nakon toga predsjedavajući sudija zaključio žalbenu raspravu najavivši da će drugostepena presuda u ovom predmetu biti donesena do novembra ove godine.
Povezani tekstovi
