Bivši pomoćnik vladina povjerenik za Pakrac Đorđe Gunjević posvjedočio je danas da su ga u listopadu 1991. tzv. merčepovci zatočili i pretukli u Pakračkoj Poljani, gdje ga je ispitivao Tomislav Merčep kojemu se sudi kao zapovjedniku pričuvne postrojbe MUP-a koja je zlostavljala i ubijala civile sa zagrebačko, kutinskog i pakračkog područja.
Svjedočeći u nastavku suđenja bivšem savjetniku u MUP-u Merčepu, 73-godišnji Gunjević je ispričao da su 11. listopada 1991. dvojica uniformiranih muškaraca došla po njega u ured u Kutini, gdje je radio kao pomoćnik vladina povjerenika zadužen za zdravstvo i socijalnu skrb. Rekli su mu da ga vode u Pakračku Poljanu kod zapovjednika njihove pričuvne postrojbe MUP-a Merčepa, a pritom su mu oduzeli pištolj za koji je imao dozvolu te novac i osobne dokumente.
“Rekli su mi da mi to ionako više neće trebati. Osjećao sam se jadno i poniženo”, kazao je Gunjević.
Po dolasku u Dom kulture u Pakračkoj Poljani su ga pretukli, slomivši mu tri rebra, dok su dva napukla. Nakon otprilike sat vremena došao je Merčep koji ga je ispitivao o njegovoj ulozi u Pakracu te nekim osobama iz tog grada, a na kraju je poručio stražarima da ga ne diraju.
No, po riječima svjedoka, uslijedila su svakodnevna ponižavanja, maltretiranja i zlostavljanja nedostojna čovjeka, a njega su među ostalim u “jedan, dva navrata” mučili priključivši ga na strujni induktor. Kazao je da je trpio užasne bolove te da mu je pomogao liječnik koji je naredio da mu se daju analgetici.
“Kako je tko došao radio je što je htio”, rekao je Gunjević, prisjetivši se da su morali pjevati hrvatsku himnu i dizati ruku na ustaški pozdrav.
“Ja sve to nisam zaslužio jer se nisam ogriješio o zakon”, kazao je, dodavši kako mu je poznato da je nekima “bilo nelogično” da on kao Srbin i pravoslavac bude dužnosnik u hrvatskoj vlasti.
U Pakračkoj Poljani vidio je još nekoliko zatočenih civila koji su također zlostavljani, no nije čuo da bi Merčep izdavao zapovjedi za to niti zna da je netko ubijen. Tvrdi da je Merčep imao svoj ured u Domu kulture, ali da ga često nije bilo.
Gunjević je pušten iz zatočeništva na intervenciju više ljudi. Vjeruje da se za njega založio i tadašnji ministar zdravstva Andrija Hebrang.
Posljednjeg dana zatočeništva po njega je došao vladin povjerenik Vlado Delač, a Merčep mu je dao papir, odnosno svojevrsnu propusnicu za kretanje između Zagreba i Kutine koju i dan danas čuva. Preslika te potvrde objavljena je na naslovnici njegovih memoara “Evakuiran u Pakračku Poljanu”, izdanih 2010. u nakladi nevladine udruge Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, čija je predsjednica Vesna Teršelič pratila današnju raspravu.
Gunjević je ustvrdio kako je nemoguće da tadašnja vlast nije znala što se događa u Pakračkoj Poljani iz koje se nije moglo pobjeći.
“Pa to nije bilo ilegalno, za to se znalo”, kazao je svjedok, dodavši kako ne vjeruje tadašnjem ministru unutarnjih poslova Ivanu Vekiću da ništa nije znao.
Posvjedočio je da je prije zatočenja u Pakračkoj Poljani bio na ispitivanju i u policiji u Kutini zbog radio stanice koju je zadužio.
Gunjević je kazao da će nakon savjetovanja s odvjetnikom odlučiti hoće li do kraja suđenja podnijeti imovinsko-pravni zahtjev, to jest zatražiti odštetu, na što kao žrtva ima pravo. Uvjeren je da je zbog zlostavljanja u Pakračkoj Poljani obolio od dijabetesa, a nikada mu nije ni vraćeno tadašnjih 20.000 njemačkih maraka i 100.000 dinara te osobni dokumenti koje su mu “merčepovci” oduzeli prilikom uhićenja.
Prije Gunjevića svjedokinja Ana Mudrić, koja je kao novinarka HTV-a u listopadu i studenome 1991. često razgovarala s Merčepom, izjavila je da ostaje kod svog iskaza iz ožujka ove godine kada je posvjedočila da se u Pakračkoj Poljani znalo da je Merčep “glavni čovjek”.
Suđenje Merčepu, optuženom po zapovjednoj odgovornosti za ratni zločin protiv civila, nastavlja 11. svibnja.
Povezani tekstovi
