D.I.C. Veritas

Slobodna Dalmacija, 26.07.2015, Velibor Bračić, branitelj iz Šibenika: Došlo mi je do grla, zato sam se htio zapaliti usred grada

Velibor Bračić, hrvatski branitelj u mirovini, ogorčen, kako kaže, nepravdom u društvu, prije nekoliko dana pokušao se protestno zapaliti na središnjem šibenskom gradskom trgu – Poljani.

Kupio je kantu goriva na benzinskoj crpki i uputio se prema Poljani čvrsto riješen okončati život na najbrutalniji način, kako bi demonstrirao vlastitu nemoć u borbi s, veli, koruptivnim sustavom.

No, netko je navrijeme reagirao i pozvao policiju, koja ga je presrela, oduzela mu kantu s gorivom i odvela ga na Psihijatrijski odjel šibenske Bolnice.

- Ne znam tko me prijavio, tko je pozvao policiju, ali da mi se nisu ispriječili na putu, učinio bih to sigurno. Polio bih se benzinom i zapalio! Moje je nezadovoljstvo naprosto kuminiralo, preplavio me osjećaj nemoći i bezizlaznosti, shvatio sam da se protiv nepravde u ovom društvu pojedinac ne može boriti, i odlučio sam vlastiti život korisititi kao oružje protiv sustava koji je nekomu majka, a nekomu maćeha – ispričao nam je Velibor, nakon izlaska s Psihijatrije.

Oni koji ga znaju godinama, tvrde kako je to danas sasvim drugi čovjek, slomljen, rezigniran, razočaran. Liječi se godinama od PTSP-a, ali ne radi bilo kakvih povlastica, nego zbog stvarnih tegoba i ratnih trauma koje će, kao logoraš, nositi doživotno. Bračić je proveo 86 dana u zatočeništvu “kapetana Dragana” u Kninu, gdje je bio zatvoren sa skupinom policajaca s Plitvica 1991..

Bio je i glavni svjedok na australskom sudu u sporu koji je Dragan Vasiljković vodio protiv australskih novina jer su ga prokazale kao ratnog zločinca koji mirno živi u Sydneyju hineći instruktora golfa. Tek, zahvaljujući Bračićevu svjedočenju, u kojemu je uredništvo tuženih novina dobilo spor protiv tzv. kapetana Dragana, hrvatska Vlada je pokrenula postupak ekstradicije. Svega toga ne bi bilo, tvrdi Bračić, da novine “The Australian” nisu objavile prvi tekst o zločincu koji se krije na njihovu teritoriju.

Kompletan trošak puta i boravka u Australiji za hrvatskog branitelja snosile su te novine. “The Australian” su dobile spor protiv Vasiljkovića, zahvaljujući i Veliborovu svjedočenju “iz prve ruke” koji je prošao njegovu torturu u kninskom zatvoru. Nakon toga je Vasiljković pritvoren. Tek tada, priča nam Velibor, tadašnja ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt (ponovno na Bračićev poticaj preko jednog zajedničkog znanca) podnosi zahtjev Australiji za izručenje.

Velibor je ostao kao dragovoljac u ratu do kraja. Danas vodi neki drugi, možda i teži rat sa sustavom u kojemu, veli, ne možete ostvariti svoja zakonska prava ako niste dio uigrane mreže privilegiranih. Što je, zapravo, bio okidač da Bračić pokuša presuditi samom sebi?

Njegova supruga je vlasnica građevinske tvrtke “Filips”, kojoj je sjedište u Vodicama, ali ima ured i u Šibeniku. Tvrtka je imala 60 zaposlenih, ali što zbog krize, a što zbog, tvrdi Velibor, pogodovanja uvijek istim tvrtkama koje Grad kontrolira, broj djelatnika je pao na tridesetak.

- Neshvatljivo mi je da se preferiraju tvrtke u predstečaju ili one koje ne isplaćuju plaće mjesecima, a “Filips” koji se muči opstati na tržištu poštenim radom i urednim podmirivanjem obveza, niti može naplatiti potraživanja, niti dobiti posao od Grada – ističe Bračić.

Tvrtki njegove supruge presudila je, na neki način, i sanacija odlagališta na Bikarcu koju su radili za “Gradsku čistoću”.

-Projektant je pogrešno isprojektirao poslove i ispostavilo se da su potrebni dodatni radovi. U međuvremenu se gradska vlast promijenila, a novi direktor “Čistoće” Stipe Tomičić odbio je “Filipsu” platiti dodatne radove od 600 tisuća kuna. Tvrtka je na sudu dobila spor, pa su na kraju s kamatama morali platiti dug od 1,1 milijun kuna. A dok se postupak na sudu vodio, tvrtka moje supruge morala se zaduživati kod banaka – kazuje Bračić.

Sve je na kraju kuminiralo zbog parcele koju je tvrtka “Filips” kupila u gospodarskoj zoni Podi 2009., nešto preko 10 tisuća četvornih metara za 53 tisuće eura. Namjera je bila na toj parceli izgraditi pogon za proizvodnju betonske galanterije, jer je nedaleko od Poda tvrtka Bračićeve supruge trebala otvoriti kamenolom koji je već bio ucrtan u Prostorni plan županije. Sredili su dokumentaciju, proveli istražne radove, napravili Studiju utjecaja na okoliš i sve to platili oko 200 tisuća eura i kad su zatražili koncesiju, dogodilo se da je, tko zna kako i zašto, veli Bračić, markica kamenoloma preko noći izbrisana iz PP-a.

- A moja je supruga već kupila parcelu, zadužila se i za 350 tisuća eura kupila i drobilicu za kamen. Uto je krenula kriza, tvrtka je bila prezadužena i nije se mogla upustiti u izgradnju pogona, pa je čekala bolje vrijeme. Ali, Grad nije htio čekati da se “Filips” konsolidira, pa je jednostrano u ožujku raskinuo ugovor s tvrtkom o koncesioniranju parcele na Podima. Ipak, da će “Filipsovu” parcelu prodati drugoj tvrtki, “Cianu”, e to nisam mogao zamisliti – kaže Bračić. Pogotovo što je samo u ogradni zid koji je podignut oko parcele utrošeno oko 250 tisuća kuna.

- I kad sam na HTV-u vidio kako gradonačelnik potpisuje ugovor s “Cianom” na parceli “Filipsa”, rekao bih na našoj parceli, pukao sam. Odlučio sam zatražiti da me primi gradonačelnik Željko Burić i zaputio se u gradsku upravu. Tamo me na ulazu dočekao zaštitar i nije mi dopustio da uđem. Dao mi je broj na koji mogu nazvati gradonačelnika, ali su svi moji pokušaji bili uzaludni. I onda se moja čaša prelila. Otišao sam na pumpu i kupio gorivo s namjerom da se na Poljani zapalim, pa neka me nose na savjesti. Drugog oružja nisam imao – ispričao nam je ogorčeni branitelj.

Smeta mu što je s “Filipsom” raskinut ugovor, ali ne i s drugim koncesionarima u zoni koji nisu realizirali projekte radi kojih su dobili koncesiju.

Još u mandatu SDP-HNS-ove gradske nomenklature donesena je odluka po kojoj se za radove do 500 tisuća kuna može izabrati izvođač javnim pozivom bez natječaja, de facto izravnom pogodbom. Cilj je, drži Bračić, da se zaštite neke domaće tvrtke koje se redovito pozivaju i angažiraju za sve radove kojima je investitor Grad ili gradske tvrtke. Tvrtki “Filips” nije upućen ni jedan poziv – uvjerava nas Bračić. Tako je “Filips” bio prisiljen tražiti poslove izvan Šibenika i županije i danas radi od Rijeke, preko Ogulina i Karlovca do Splita, Hvara… I preživljava krizu… Predstečajni postupak je najveći lopovluk ikad smišljen na ovim prostorima, tvrdi, jer se takvim tvrtkama omogućuje otplata dugova i na sedam godina a oni koji od njih potražuju, mogu i propasti u međuvremenu.

- Sve mi se zgadilo. Gutate u sebi godinama svašta, sve dok vam jednog dana ne padne mrak na oči – ispričao nam je Velibor, dodajući da mu je teže bilo provesti 24 sata na Psihijatriji nego svih 86 dana zatočeništva.

DAVORKA BLAŽEVIĆ
FOTO: NIKŠA STIPANIČEV / CROPIX

‘Prijetnja benzinom neće me natjerati da prekršim zakon’

To što mi govorite, to su slobodne interpretacije pojedinaca. A ja ću reći samo toliko da otkad sam gradonačelnik, sve inspekcije u Gradu Šibeniku su bile bezuvjetne. Dakle, nema nepravilnosti. A Bračićev revolt ne dolazi zbog javne nabave, nego zbog parcele tvrtke “Filips” na Podima koja je prodana jer “Filips” nije realizirao preuzete ugovorne obveze. Usprkos pozivima Grada da dođu regulirati svoje obveze, nisu se odazvali i izgubili su parcelu. Ali, izgubio je i Šime Gojanović, iako njegova supruga radi u gradskoj upravi kao pročelnica – rekao nam je gradonačelnik Burić.

- Imam apsolutnu empatiju za ljude u problemima, ali svima smo dali istu mogućnost da aneksom reguliraju odnose s Gradom i da svoje obveze plaćaju obročno. “Filips” ni to nije napravio. A mene neće nitko prisiliti, pa ni prijetnjom benzinom, da radim kazneno djelo, ni da držim u koncesiji nekog tko ne ispunjava svoje ugovorne obveze – poručio je Burić.

 

 

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.