Ukupno je takvim granatiranjem civilnih objekata, privatnih kuća, vjerskih i kulturnih objekata poginulo 118 civila, više žena silovano, stotine ranjeno, preko 3,500 objekata je uništeno
Na ukupno 94 godine zatvora osuđeni su danas pred splitskim Županijskim sudom zapovjednici neprijateljskih postrojbi koji su za vrijeme Domovinskog rata počinili ratne zločine protiv civilnog stanovništva na području šibenskog zaleđa! Ukupno je zatvorske kazne dobilo sedam optuženih, iako ih je u optužnici koja datira iz 2016. godine bilo osam: Dragan Harambašić je u međuvremenu preminuo pa je postupak protiv njega obustavljen.
Od ostalih, u nadležnosti hrvatskog pravosuđa je jedino Borislav Đukić, tada general JNA i zapovjednik 221. motorizirane brigade u sastavu 9. korpusa JNA: on je uhićen 2015. u Crnoj Gori, u Tivtu, te izručen Hrvatskoj kako bi odgovarao po optužnici za miniranje brane Peruća. To suđenje traje već neko vrijeme, tri presude su donesene, dvije je ukinuo viši sud. Sada se čeka (u rujnu će pasti odluka) sjednica višeg suda da vidimo hoće li proći posljednja presuda iz 2024. godine u kojoj je Đukić osuđen na deset godina zatvora…
U međuvremenu je dakle, kako je naglasio njegov branitelj Željko Ostoja, ‘u zatvoru točno 11 godina i 11 dana, bez pravomoćne presude što mora biti svjetski rekord!’. A po ovoj današnjoj presudi (koja je dakle zbog sasvim drugih zločina pod njegovim zapovjedništvom, nema veze s Perućom) Đukić je osuđen na 16 godina iza rešetaka!
Ova optužnica ga je teretila, s ostalim zapovjednicima paravojske te šefovima u ‘SUP-u’ Knin, za brojne zločine na području Šibenika, Drniša, Otavica, Ružića, Vodica, Pakovog sela, Kljaka, Čavoglava,…
Na po 16 godina zatvora osuđeni su još Jovan Grubić, Milan Radić i Petar Andrić, redom zapovjednici neprijateljskih postrojbi koji su između 1991. i 1995. godine na području šibenskog zaleđa izdavali naređenja za ‘neselektivno gađanje artiljerijom civilnih ciljeva’ te zlostavljanje hrvatskog stanovništva koje je živjelo na tom području prije i nakon što su osvojili gradove i naselja tog područja. Zbog nečinjenja, odnosno jer nisu procesuirali zločince, na po deset godina zatvora osuđeni su Vladimir Davidović, zapovjednik 75. mehanizirane brigade posebne jedinice milicije u sastavu tzv. SAO Krajine, te Ilija Prijić i Slobodan Vujko, sekretari SUP-a Knin (policije dakle) u to vrijeme.
Ukupno je takvim granatiranjem civilnih objekata, privatnih kuća, vjerskih i kulturnih objekata poginulo 118 civila, više žena silovano, stotine ranjeno, preko 3,500 objekata je uništeno i oštećeno među kojima najmanje 20 katoličkih crkava, a gotovo 14 tisuća građana nesrpske nacionalnosti je protjerano s cijelog područja. Usmeno je presudu ukratko obrazložio sudac Zoran Ivanišević…
- Neću danas govoriti o uskoj povezanosti JNA s paravojnim postrojbama i teškim položajem hrvatskog stanovništva, koje je ubijano, mučeno, silovano i protjerano s didovine… Iskazima brojnih svjedoka te iz dokumentacije jasno je kako u zatvorima u to vrijeme i na tom području nije bilo srpskih vojnika zbog zločina na štetu Hrvata, nikad, već je u zatvoru bilo isključivo hrvatsko stanovništvo. Nitko nikad nije poduzeo ništa po pitanju procesuiranja zločina, štoviše kad bi netko od Hrvata bio ubijen, zavladalo je oduševljenje! A i ako je tko od žrtava prijavio pljačku ili zločine, samo bi ponovno došli ti isti počinitelji i ponovno bi ih opljačkali i zlostavljali, bilo bi im još gore. Đukić je u svojoj obrani tvrdio kako je JNA imala ulogu mirotvorca. No iskazi svjedoka govore kako su upravo oni naoružavali paravojsku i civile, toliko o njihovom mirotvorstvu! Đukić se u jednom TV intervjuu hvalio kako su ‘oslobodili Drniš i idu prema Šibeniku’… Njegovoj obrani nisam poklonio vjeru jer je, između ostalog, tvrdio kako Šibenik nikad nije bio granatiran, a što je općepoznata činjenica. Nije sporno također da je Đukić bio zapovjednik i da je aktivno, kao i trojica optuženih, izdavao direktno zapovjedi za gađanje po civilnim ciljevima. To je razlika između njih i ostalih optuženih koji su dobili niže sankcije, jer su oni proglašeni krivim zbog nečinjenja, pasivnog promatranja zločina koje su morali spriječiti.
Branitelj Ostoja – jedino i isključivo je trebala biti oslobađajuća presuda
Na objavi se nije pojavio jedini dostupni okrivljenik, Đukić je u srijedu u zatvoru Bilice potpisao kako ne želi dolaziti na proglašenje presude. Branitelj Željko Ostoja nam je dao izjavu nakon presude.
- Očito je iz usmenog obrazloženja kako nisu ispoštovani minimalni uvjeti standarda koji su propisani da bi se u bilo kojem kaznenom postupku moglo smatrati da je suđenje pravično u smislu Konvencije o temeljnim ljudskim pravima, a i Ustava RH. Posebno što se ovdje radi o optužbi za najteže kazneno djelo. To se očituje u činjenici da dokazni postupak nije proveden na način da bi se mogle utvrditi sve okolnosti pa imamo situaciju da čak predsjednik vijeća obrazlaže presudu iskazom svjedokinje koju uopće nismo saslušali, dakle na nekonfrontiranom iskazu. Bez obzira i na to, trebalo je individualizirati, konkretizirati, provesti postupak za sva konkretna djela da se utvrdi što i na koji način. Što se tiče zapovjedne odgovornosti, očito da ovdje nisu provedeni standardi koje u tom pravu formiralo međunarodno ratno pravo, odnosno bivši Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju – ono što je provedeno u slučaju Blaškić, slučaju Gotovina, i svim drugima, da je ovdje provedeno mogla je biti jedino i isključivo oslobađajuća presuda. – kazao je odvjetnik Ostoja.
