Američku vojno-konzultantsku tvrtku MPRI tužila je grupa Srba po osnovu saučesništva u zločinima u ‘Oluji’, tražeći naknadu štete u iznosu od 10,4 milijarde dolara. MPRI je pristao na razgovore o nagodbi slika iz galerije Nakon što za žrtve srpske nacionalnosti stradale u ‘Oluji’ nije donesena nijedna osuđujuća presuda na Haškom tribunalu, a hrvatsko je pravosuđe donijelo tek jednu pravosnažnu, na pomolu je barem djelomična zadovoljština koja dolazi iz dalekog Čikaga. Naime, na nagodbu je spremna američka privatna vojno-konzultantska firma MPRI koju čine umirovljeni američki generali, a koju je kolektivnom tužbom pred Federalnim sudom 2010. godine tužila grupa Srba s krajiških prostora radi naknade nematerijalne štete na ime duševnih boli za izgubljenim zavičajem. Tražili su 10,4 milijarde dolara, uvećano za iznos kamate od 1995. do danas, a po osnovu saučesništva u genocidu koji se očituje u oko 2.000 poginulih i nestalih, progonu 200.000 ljudi, uništavanju, pljačkanju, zauzimanju njihove imovine i sprečavanju njihova povratka. U tužbi se pozivaju na to da je MPRI savjetovao, obučavao i kršeći embargo tajno opremao Hrvatsku vojsku sofisticiranim naoružanjem za operaciju ‘Oluja’, a kao dokazi sudu su dostavljeni i ugovori između MPRI-ja i Hrvatske o obuci hrvatskih časnika i vojnika.
Na statusnoj raspravi oktobra 2014. godine, američki sud nije prihvatio tužbu protiv MPRI-ja za genocid nad Srbima, kao ni to da se umirovljenim američkim generalima koji su u njoj bili angažirani sudi po međunarodnom pravu, ali je sudija John Lee prihvatio argumente u onom većem i snažnijem dijelu tužbe, da je postojao zajednički pothvat američke i hrvatske strane koji je rezultirao pljačkom i uništavanjem privatne imovine. Pošto je hrvatsko-američki dogovor postignut u središtu tvrtke MPRI u Virdžiniji, na američkom tlu, sudac je odlučio da se kompaniji sudi po američkim zakonima, čime u MPRI-ju nikako nisu bili zadovoljni. Na prvom sljedećem ročištu, u decembru, MPRI je pristao na razgovore o nagodbi.
Sudija John Lee prihvatio je argumente iz tužbe da je u ‘Oluji’ postojao zajednički pothvat američke i hrvatske strane koji je rezultirao pljačkom i uništavanjem imovine. Pošto je hrvatsko-američki dogovor postignut u Virdžiniji, sudac je odlučio da se kompaniji sudi po američkim zakonima
Kada je 2011. sudac Ruben Castillo s Federalnog suda u Čikagu potvrdio da tužba Krajišnika ima ‘dubinu i ozbiljnost’ i proglasio državu Illinois nadležnom s obzirom na to da MPRI ima svoje filijale i poslove u toj državi, a Srbi koji su podnijeli tužbe tamo žive, neimenovani izvori iz MPRI-ja hrvatskim su medijima tvrdili da tužba nema uporište i da je promašena, objašnjavajući da ne mogu biti odgovorni ako njihovi partneri svojim djelovanjem prekrše bilo koje nacionalne ili međunarodne zakonske norme.
‘Mi ne možemo čitati misli i namjere naših partnera s kojima surađujemo. Smiješno je za akciju kakva je bila Oluja optuživati jednu tvrtku’, govorio je tada izvor iz MPRI-ja i navodio da je u pripremu i vođenje te akcije bio uključen američki državni vrh, da je Ante Gotovina uoči ‘Oluje’ posjetio centar za obuku u američkom Fort Irwinu, a nakon toga u društvu dvojice američkih atašea obišao Dinaru i da je, na kraju krajeva, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman od američkog kolege Billa Clintona dobio zeleno svjetlo za početak akcije. Odbacivanju tužbe nadali su se i u Hrvatskoj, pogotovo kada je Vrhovni sud SAD-a u predmetu ‘Nikaragvanci protiv britansko-holandske kompanije Shell’, koji je po sistemu presedana mogao imati utjecaja i na ovaj spor, zauzeo stav da američki sudovi nisu nadležni jer stranke nisu iz SAD-a i sporni se događaj nije odigrao u SAD-u. Zbog tog stava američkog pravosuđa Luka Mišetić, haški odvjetnik Ante Gotovine, napisao je na svom blogu da će iste sudbine biti i slučaj ‘Krajišnici protiv MPRI-ja’, dok je advokat Anto Nobilo komentirao da ta tužba nema nikakve osnove jer, kako je objašnjavao, u ‘Oluji’ nije bilo genocida, a ako je bilo zločina, počinili su ih pojedinci koji za to trebaju odgovarati, dok tužena američka kompanija Hrvatsku vojsku nije pripremala za genocid nego za legitimnu vojnu akciju.
Međutim, na kraju su u kompaniji MPRI promijenili mišljenje i odlučili kako im je bolje sklopiti nagodbu nego ići u sudski proces.
- To je pomak u pozitivnom smjeru za našu stranu, jer se do sada poricala svaka odgovornost i zahtijevalo se odbacivanje svih tužbenih zahtjeva, te da se sud proglasi nenadležnim. Nitko ne ide na nagodbu ako se ne smatra bar djelimično odgovornim. Tužba Krajišnika podnijeta je protiv američke firme MPRI i penzionisanih generala američke vojske, a ne protiv Hrvatske. Za razliku od haškog suđenja, američki sud neće se baviti pojedinačnom kaznenom odgovornošću, nego akcijom ‘Oluja’ u cjelini. Nama je bitno da dobijemo priznanje odgovornosti za saučesništvo i odgovor što se to dogodilo Srbima, ako nije bio genocid, da li je bilo etničkog čišćenja, masovnih zločina nad imovinom i ljudima – objašnjava šef Dokumentaciono-informativnog centra Veritas Savo Štrbac.
Dodaje da Srbe zastupaju tri američke advokatske firme s oko 80 advokata, koje će svoje usluge za zastupanje naplatiti po okončanju spora u visini trećine dobivenog iznosa presudom ili nagodbom, što je uobičajeno u ovakvim sporovima u SAD-u. Zahtjev za odštetu zbog prisilnog napuštanja domova nastao je po uzoru na slučaj kada su Japanci u SAD-u poslije bombardiranja Pearl Harbora bili smješteni u kampove-logore, da bi nekoliko decenija kasnije na sudu dobili po 25.000 dolara zbog pretrpljenih patnji.
Uskoro bi sud trebao imenovati medijatora, a prema praksi američkog sistema, to su obično penzionirani sudije. Očekuje se da bi posrednik krajem marta ili početkom aprila mogao pozvati obje strane i izložiti plan medijacije, a čitav proces vjerojatno bi trajao godinu dana, jer se i medijator treba upoznati s dokazima i iskazima svjedoka. Taj prijedlog može biti prihvaćen iz prve ili će se pogađanje nastaviti, a možda ga nijedna strana ne prihvati i tada bi se, po pravnoj logici, sudski proces nastavio.
- Potrebno je dostaviti procjenu koliko je bilo srpskih domaćinstava u Hrvatskoj koja su pretrpjela štetu i kolika je bila prosječna imovina jednog takvog domaćinstva, jer se vjerojatno neće izlaziti na teren i popisivati šteta svakog prognanog ponaosob. Novčana odšteta išla bi isključivo na štetu MPRI-ja – objašnjava Štrbac.
Ukoliko bude dogovora, sumu određenu za naknadu dijelit će sud, ali se još ne zna po kom modelu i da li će to biti jednaki iznosi za sve. Svi krajiški Srbi koji su napustili svoje domove avgusta 1995. imat će pravo na odštetu ukoliko se spor okonča u njihovu korist, bez obzira na to gdje im je trenutno prebivalište.
Povezani tekstovi
