BEOGRAD – Direktor Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac rekao je da je tragično što poslije hrvatske akcije “Bljesak”, kada je u jednom danu protjerano 15.000 Srba, još niko nije odgovarao i što se ekshumacije i identifikacije srpskih žrtava vrše “na kašičicu”.
“Manje-više poznate su stvari šta se tada dogodilo, ponavljamo ih 20 godina. Na tom prostoru, na kojem je živjelo najmanje 15.000 ljudi, svi su u jednom momentu prognani, nešto je zarobljeno, a najtragičnije je što je bilo i ubijenih, njih 283 na spisku, od toga 55 žena, 11 djece, više od 40 odsto civila. Tragično je što smo nakon 20 godina tek 127 sudbina riješili”, rekao je Štrbac novinarima.
Štrbac, koji je u crkvi Svetog Marka u Beogradu prisustvovao parastosu srpskim žrtvama “Bljeska”, naveo je da su Hrvati poslije te operacije pokupili 168 srpskih leševa, a do sada je ekshumirano 145 posmrtnih ostataka, od kojih tek 86 identifikovano.
“Ima još dosta da se identifikuje i ekshumira na poznatim mjestima. Vrijeme prolazi, a to se sve radi ‘na kašičicu’. A, 20 godina poslije `'Bljeska'` još niko nije procesuiran za ratne zločine na području Zapadne Slavonije, iako je bilo pokušaja”, rekao je Štrbac.
On je podsjetio da su čak i sami Hrvati podnosili prijave, odnosno do sada su podnijeli dvije i protiv poznatih i protiv nepoznatih počinilaca, istakavši da to nije dalje otišlo od istrage.
Prema njegovim riječima, u BiH su podnijete prijave za komandnu odgovornost za zločine u ‘Bljesku`', ali je to još u istražnoj fazi i protiv nepoznatog lica.
Štrbac napominje da je od 2011. godine Tužilaštvo Srbije za ratne zločine vodilo dva pretkrivična postupka za ratne zločine počinjene u dva sela u Medarima i Paklenici, gdje je bilo najviše žrtava.
“Svu dokumentaciju i dokaze proslijedili su hrvatskom tužilaštvu, ali je sve još u ‘fazi izvida', što znači da nije ušlo niti u istražnu fazu”, kaže Štrbac.
Kao primjer srpskog stradanja Štrbac je naveo srpsku porodicu Vuković iz sela Medare, gdje su ubijena dva brata, njihove supruge i njihovo troje maloljetne djece, a za taj zločin niko nije procesuiran.
On je napomenuo da su dvije kćerke od jednog brata Vukovića svojevremeno protiv Hrvatske podnijele tužbu za naknadu štete, ali su hrvatski sudovi to odbili, uz obrazloženje da to što se desilo nije ratni zločin, već ratna šteta, a za to Hrvatska, prema njenom zakonu, ne odgovara.
“Pozivaju se na zakon iz 2003. godine, odgovornost države, odnosno šteta koju su počinili pripadnici hrvatske policije i vojske u toku domovinskog rata i sve ono što se desilo u vrijeme i na prostoru gdje su vođene borbe pretpostavlja se da je ratna šteta, za koju država ne odgovara i zbog toga porodica Vuković i sve druge gube sporove za hrvatskom državom”, rekao je Štrbac.
Povezani tekstovi
