BEOGRAD – Direktor Informaciono-dokumentacionog centra “Veritas” Savo Štrbac rekao je Srni da presuda hrvatskom policajcu Željku Gojaku za ubistvo srpskih civila u Karlovcu oktobra 1991. godine predstavlja prvu presudu u Hrvatskoj u kojoj ubici Srba nije kao olakšavajuća okolnost uzeto to što je borac “domovinskog rata”.
Napominjući da je za takav ratni zločin zaprećena kazna između pet i 20 godina, Štrbac je ocijenio da se presuda od devet godina zatvora, i to pravosnažna, može posmatrati kao određen pomak u odnosu na sve ostale slučajeve “gdje su Hrvati pobili Srbe i gdje im je suđeno”.
On je podsjetio na to da je hrvatski sud izrekao mnogo strožu kaznu za sličan slučaj, “ali sa druge strane”, gdje su Srbi u Erdeniku ubili četvoročlanu porodicu u kojoj je otac bio Hrvat, a majka Srpkinja.
“Hrvati su 1992. osudili 30 ljudi iz tog sela – deset na po 15 godina i 20 na po deset godina za ubistvo te porodice”, rekao je Štrbac i dodao da Damir Travica izručen iz Engleske izdržava kaznu za taj zločin od 15 godina zatvora.
Razlika u tretmanu ovih zločina vidi se, kako je ukazao, i u tome što je srpski vojni sud odmah podigao optužnicu protiv odgovornih za zločin u Erdeniku, dok hrvatski sudovi to nisu bili u stanju da učine donedavno, iako je majka lično poznavala Gojaka – ubicu svog djeteta i prije zločina.
Štrbac smatra da ubistvo porodice Roknić otvara pitanja fenomena ubistava čitavih porodica u Hrvatskoj nastalih iz mješovitih – srpsko-hrvatskih brakova.
On napominje da je u Hrvatskoj bilo više sličnih slučajeva u kojima su Hrvati ubijali čitave porodice nastale iz mješovitih brakova, kao što je slučaj četvoročlane porodice Olujić u Crni.
“Nikada to nisu bila normalna ubistva nego je bilo iživljavanje – to su bila ritualna ubistva koja su imala za cilj da čovjeka svedu na nivo životinje, kao i slanje poruke sunarodnicima: evo šta će vam se desiti, ako vas uhvatimo”, rekao je Štrbac.
Članovi porodice Roknić, kako ističe Štrbac, nisu bili jedini Srbi u tom mjestu u kojem je bilo i čisto srpskih porodica, ali su odabrali baš njih.
“Način na koji su ubijeni predstavlja kažnjavanje, jer dijete su ubili, a majku ostavljaju `neka pati` zato što se udala za Srbina. Možda je i upozoravana prije udaje, ali je ljubav bila jača i u ovim smutnim vremenima treba kazniti te ljude i graditi čistotu nacije”, zaključio je Štrbac.
Vrhovni sud Hrvatske pravosnažno je osudio hrvatskog policajca iz Karlovca Željka Gojaka na devet godina zatvora zbog ratnog zločina nad Dragicom Ninković i 14-godišnjom Danijelom Roknić u oktobru 1991. godine.
Ovime je potvrđena prvostepena presuda zagrebačkog Županijskog suda, koju je u februaru prošle godine donijelo sudsko vijeće pod predsjedavanjem sudije Ivana Turudića.
Vijeće je odbacilo žalbu Gojaka koji je tvrdio da je nevin, ali i žalbu tužilaštva koje je ocijenilo da je ubistvo 14-godišnjeg djeteta i njegove tetke u porodičnoj kući, s obzirom na okrutnost kojom je izvedeno, zaslužilo oštriju kaznu.
U nedjelju, 5. oktobra 1991. godine u kuću Srbina iz Karlovca Marka Roknića i njegove supruge Hrvatice Branke Roknić, u vrijeme ručka, na kome su bile i njihove rođake Dragica Ninković i Ana Gojak, upala je grupa pripadnika hrvatskih oružanih snaga, među kojima je bio i pripadnik Specijalne policije Željko Gojak.
U hodniku su ubili Marka Roknića, a u trpezariji Markovu sestru Dragicu Ninković i njegovu 14-godišnju kćerku Danijelu, koje su se u strahu od pucnjave sakrile pod sto.
Gojak je u djevojčicu i njenu tetku iz blizine ispalio rafale, iako ga je djetetova majka, s obzirom na to da ga je poznavala, jer je živio u komšiluku, preklinjala da to ne čini.
Devojčica nije ostala na mjestu mrtva, nego je umrla od krvarenja. Gojak nije dao da se pozove pomoć, oglušujući se na molbe djetetove majke, već je pustio da Danijela umre.
Gojak je jedni kažnjen za ovaj masakr, jer “nisu nađeni dokazi” ko je odgovoran za smrt Marka Roknića.
Povezani tekstovi
