BEOGRAD – Hrvatsko pravosuđe je u slučaju dvojice rođaka Mirka i Špire Žarkovića, Srba iz Hrvatske, u ratni zločin ubrojalo i nanošenje duševne boli jednoj Hrvatici, iako pravnici smatraju da tu ne postoji krivično djelo ratnog zločina, saopštio je Dokumentaciono-informacioni centar “Veritas”.
U rješenju suda u Splitu o provođenju istrage protiv Žarkovića, do kojeg je došao “Veritas”, navodi se da su njih dvojica 23. septembra 1991, kao pripadnici snaga Republike Srpske Krajine u rejonu opštine Benkovac, prijetili oružjem Hrvatici iz njihovog sela Jagodnje Donje, izvjesnoj Blaženki Žepini.
Mirko, koji se nalazi u pritvoru u Splitu, i Špiro, koji je u izbjeglištvu u Srbiji, terete se da su navodno tu Hrvaticu prisilili da ode u susjedno mjesto Vrana da pronađe 15-ogodišnjeg srpskog dječaka Radomira Tepšu, koji je prethodnog dana poginuo naletivši traktorom na protivtenkovsku minu, koju su postavile hrvatske snage.
Indikativno je, dodaju u “Veritasu”, da je Blaženka prijavila Žarkoviće kada su počeli učestalije da dolaze u rodno selo i obilaze svoja bogata imanja.
Dodaje se da je osumnjičeni Mirko protiv rješenja o provođenju istrage i određivanju pritvora uložio žalbe o kojima bi hrvatski sud u Splitu trebalo da odlučuje ovih dana i da on i njegova porodica očekuje da će istraga biti obustavljena, a pritvor ukinut.
U protivnom, ističe se u “Veritasu”, ovaj postupak će ući u anale “pravosudnih gluposti”, kakvim je i do sada obilovalo hrvatsko pravosuđe u procesuiranju Srba sa kvalifikacijom ratnih zločina.
“Veritas” napominje da se u ovom rješenju hrvatskog suda uopšte ne pominje kako je dječak nastradao i ko je minu podmetnuo, iako se njegovo stradanje navodi kao povod za “duševne tegobe” Hrvatice Blaženke.
Dodaje se da u dokumentaciji “Veritasa” postoje podaci da je nastradali dječak, koji je izbjegao sa porodicom iz susjednog sela Vrane od Hrvata, u selo Jagodnja Donja, gdje su bili Žarkovići, svakodnevno odlazio traktorom do svoje kuće da nahrani svoju i stoku ostalih izbjeglih Srba.
Ali, jednog dana su komšije Hrvati na put kojim je taj dječak svakodnevno prolazio postavili protivtenkovsku minu, koja je raznijela i njega i njegov traktor, za šta niko još nije odgovarao, a počinioci su još nepoznati.
Međutim, u “Veritasu” ističu da se Hrvatica Blaženka 22 godine nakon tog slučaja sjetila da podnese prijavu protiv Žarkovića da su je tjerali da izvlači posmrtne ostatke dječaka, a četiri mjeseca nakon toga da pribavi i ljekarsku potvrdu o duševnim tegobama iz tog perioda.
Okrivljeni Žarkovići poriču bilo kakav lični kontakt sa Blaženkom, mada se sjećaju da se pričalo da se ona sama prijavila u akciju izvlačenja posmrtnih ostataka nastradalog dječaka u kojoj je učestvovalo više osoba i da nikome nije prijetila opasnost od mina, već od naoružanih Hrvata iz Vrane, koji su već bili obaviješteni o toj akciji, koja je i završena bez ikakvih incidenata.
“Sve da je istinita tvrdnja oštećene Blaženke, i laici i pravnici, koji su upoznati sa sadržajem rješenja o provođenju istrage, bez obzira na njihovu nacionalnu i državnu pripadnost, smatraju da u inkriminisanim radnjama nema bitnih obilježja krivičnog djela ratnog zločina”, navodi “Veritas”.
Hrvatska policija je 21. januara ove godine na graničnom prelazu Batrovci prilikom ulaska iz Srbije u Hrvatsku uhapsila Srbina Mirka Žarkovića.
O njegovom hapšenju i procesuiranju obaviještena su i diplomatska predstavništva Australije i Srbije u Zagrebu, od kojih on i njegova porodica, s obzirom da posjeduju njihova državljanstva, očekuju uobičajenu pomoć u ovakvim slučajevima, koja je prethodnih dana izostala.
Povezani tekstovi
