Telegram.hr, 22.09.2019, Priča bjelovarskog Srbina koji je ’91., s još 6 zarobljenika, uhićen pa strijeljan u šumi. Jedini je preživio, godinama tuži RH

Bila je noć s 3. na 4. listopada 1991. kada su Savu Kovača, Bjelovarčanina srpske nacionalnosti, zajedno s još šest zarobljenih pripadnika JNA, iz podruma tadašnje Policijske uprave Bjelovar izveli maskirani i naoružani muškarci. Odvezli su ih do šume Česma gdje su ih strijeljali. Sumnjali su da je Kovač bio snajperist iako za to, kaže, nije bilo nikakvih dokaza. To se dogodilo u danima nakon što se JNA konačno predala hrvatskim snagama nakon žestokih višetjednih borbi u Bjelovaru.Kovač je preživio, iako je upucan na više mjesta. Nekako se dovukao do kontrolnog punkta policije u Narti, odakle je prevezen u bolnicu u Bjelovaru. Danas je teški invalid. S takvim ozljedama više nikada nije mogao raditi, morao je u mirovinu.

TUŽBA PROTIV DRŽAVE ODMAH NAKON RANJAVANJA?

Savo Kovač je od države Hrvatske nakon rata odlučio tražiti odštetu, gotovo 900 tisuća kuna. No, sud u Ivancu zaključio je da mu pripada tek 20 tisuća kuna (za duševnu bol zbog smanjene životne aktivnosti), jer je za ostali iznos nastupila zastara. Sud smatra da je trebao tražiti odštetu od države odmah nakon ranjavanja, a ne čekati da budu pronađeni i kažnjeni počinitelji. Kovač je nedavno podnio i zahtjev za revizijom pravomoćne presude Vrhovnom sudu RH od kojeg još čeka pravorijek.

Paralelno je vođen i postupak protiv ljudi za koje se vjerovalo da su u njega pucali. Naime, zbog sumnje da su počinili ovaj ratni zločin procesuirana su četvorica ondašnjih pripadnika hrvatske policije. Prema prvoj optužnici jedan od šefova bjelovarske policije omogućio je trojici specijalaca da odvedu Kovača i ostale zarobljenike iz podruma u zgradi policijske uprave gdje su bili zatvoreni nakon privođenja. U optužnici se tvrdilo da su specijalci zarobljenike odveli te noći, s 3. na 4. listopada 1991., i pucali u njih u šumi. Šestorica zarobljenika su ubijena, a Kovač je preživio.

NAVODNO SU POČELE STIZATI PRIJETNJE

Cijeli slučaj od početka su pratile kontroverze koje su isplivale na površinu tijekom tog sudskog procesa. Najprije je očevid ubojstava u šumi Česma povjeren Policijskoj upravi koprivničko-križevačkoj kako bjelovarski inspektori ne bi bili u sukobu interesa, što je uobičajena procedura. Međutim, šef koprivničke kriminalističke policije vrlo brzo, tvrdi, dobiva prijetnje koje je kasnije prepričao sudu. “Ako želiš živjeti zaboravi četnike iz Bjelovara”, javio mu je netko na službeni telefon.

Prijetnje je, tvrdio je, dobio i krunski svjedok, jedan od dežurnih policajaca, koji je opisao odvođenje zarobljenika iz zgrade PU Bjelovar. Naime, upravo je njemu, navodno, donačelnik koji će kasnije biti i optužen, a potom oslobođen, rekao da će po zarobljenike doći specijalci i odvesti ih iz podruma. Specijalci su, tvrdio je u iskazu, doista i došli, a on im je dao ključ od podruma gdje su bili zatvoreni zarobljeni pripadnici JNA i civil Kovač. To je, u onom trenutku, bila iznimno ozbiljna optužba na račun tadašnjeg lokalnog policijskog vrha.

Suđenje se ponavljalo čak četiri puta i trajalo je 11 godina. Na kraju je ipak, u nedostatku dokaza, donijeta oslobađajuća presuda. Krunski svjedok promijenio je iskaz. Tvrdio je kako je za odvođenje zarobljenika, zapravo, doznao tek naknadno. O kobnoj večeri nije više znao ništa.

TKO JE ONDA KRIV ZA STRADAVANJE ZAROBLJENOG CIVILA?

Dakle, za pucanje u Savu Kovača i ostale zarobljenike nitko nije osuđen. Kovač, unatoč tome, smatra da mu je Republike Hrvatska dužna platiti odštetu. Naime, u ono vrijeme ratne psihoze odveden je, tvrdi, u policiju pod sumnjom da je snajperist, iako nikakvih dokaza za to nije bilo. I zadržan je bez ikakve procedure.

“Policija je trebala štititi sigurnost svojih građana, pa tako i ratnih zarobljenika i civila”, istaknula je na sudu njegova majka. Kovačev odvjetnik Predrag Laban tvrdio je da bez obzira na oslobađajuću presudu ljudima koji su bili okrivljeni za strijeljanje zarobljenika, postoji i odgovornost tadašnjih čelnih ljudi bjelovarske policije koji su dopustili odvođenje Kovača iz prostorija za zadržavanje.

ISKAZ BJELOVARSKOG SRBINA KOJI JE PREŽIVIO STRIJELJANJE

“Nepoznati policajci doveli su me na strijeljanje kao uhićenog civila. Protiv mene nikada nije bio pokrenut nikakav postupak jer za to nije bilo ni osnove. Kako je itko mogao prići zatvoreniku kojeg su čuvali policajci”, pitao se tijekom procesa Savo Kovač. Opisao je zatim kako su te večeri u prostoriju u kojoj je bio zatvoren ušli muškarci za koje tvrdi da su bili pripadnici policije, a koji su bili maskirani potkapama s prorezima za oči.

“Izveli su nas i smjestili u dostavno vozilo marke Citröen. Iza nas se vozio neki crveni Golf. Odvezli su nas u šumu i zapucali. Neki su imali automatske, a neki vojničke puške. Tako je bilo i rafala i pojedinačnih hitaca. Meni su prostrijelili lijevu stranu lica, trbuh i desnu natkoljenicu. Ljudi koji su dovedeni sa mnom na strijeljanje su pobijeni. Bilo me užasno strah. Ti policajci bili su odlučni da nas ubiju na zvjerski način”, opisao je Kovač koji je iz bjelovarske bolnice kasnije prebačen na liječenje u Zagreb.

Potom je završio u Bolnici za osobe lišene slobode. Otpušten je u siječnju 1992. godine. Tada su ga smjestili u logor u Kerestincu gdje su ga, tvrdi, prisiljavali na razmjenu. No, on je to odbio. Kući je otišao mjesec dana kasnije. Od tada se, osim s teškim ozljedama, bori i s PTSP-om i psihotičnom depresijom.

ZAŠTO JE SUD ODBIO TUŽBU ŽRTVE RATNOG ZLOČINA?

Sud u Ivancu prihvatio je ipak argumente predstavnika Republike Hrvatske koji su tvrdili da je sa svojom tužbom za naknadu štete Savo Kovač zakasnio. Podnio ju je, naime, 2005. godine dok je trajalo suđenje policajcima optuženima za ratni zločin u kojem je i on bio žrtva. Zakon i propisuje da se može tražiti odšteta od države ako se utvrde počinitelji kaznenog djela. U suprotnom tužba se može podnijeti čim se dozna za štetu, u ovom slučaju taj trenutak je ranjavanje koje se dogodilo u listopadu 1991. godine. Krajnji rok za podnošenje tužbe je tri godine nakon samog događaja.

Kako su bjelovarski policajci, kojima se stavljalo na teret strijeljanje ratnih zarobljenika među kojima je bio i Kovač, pravomoćnom presudom iz 2012. oslobođeni krivnje, ispada da je žrtvi rok za podnošenje tužba istekao tri godine od ranjavanja. Nije sasvim jasno kakav bi bio zaključak suda da su krivci pronađeni i osuđeni. Kovač zato ustraje u tužbi, te čeka odluku Vrhovnog suda RH.