Zahvaljujući hrvatskim medijima haška rasprava u postupku generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču ponovno je javnosti predstavljena kao velika pobjeda obrane, iako to što je Žalbeno vijeće odlučilo razmotriti argumente o “pravilu 200 metara” ne znači i da će ga odbaciti.
Prvostupanjsko vijeće je za preciznost HV-ovog topništva odredilo radijus od 200 metara od opravdane vojne mete, pa su brojni pogoci izvan tog kruga uzeti kao dokaz da je granatiranje bilo neselektivno i nelegalno. No čak i ako bi to pravilo bilo oboreno, pa uzet širi radijus od 400 metara koji predlaže obrana, ostale bi činjenice koje je Prvostupanjsko vijeće utvrdilo, a Žalbeno ih neće sporiti: da je na Knin ispaljeno najmanje 900 topničkih i raketnih projektila, a da je u gradu u to vrijeme bilo samo 50 do 150 srpskih vojnika i 15.000 civila, većinom žena, djece i starijih muškaraca.
Pritom, oko polovice projektila palo je izvan 200 metara od vojnih ciljeva, a u drugoj polovici mnoštvo je pogodaka udaljenih 150 ili 100 metara, pa se može pitati i obrnuto, koliko je granata uopće pogodilo neki vojni cilj. No hrvatskoj javnosti uporno se servira samo jedna strana te priče, a ovog se puta među naslovima našla i tvrdnja obrane da su u Kninu bile samo tri žrtve, od kojih ni jedna nije stradala od granatiranja. Istina je, prvostupanjski postupak nije se bavio pojedinačnim utvrđivanjem žrtava granatiranja, no javnost bi trebala čuti za neke od izjava UN-ovih svjedoka, koje navodi ta presuda:
“S druge strane ceste svjedok je također vidio muškarce i žene ranjene ili ubijene granatiranjem, od kojih nitko nije bio potpuno obučen u uniforme… Dawes je vidio prevrnuti automobil srpske policije s dva mrtva policajca… Kada su napuštali područje ECMM zapovjedništva, Dawes je vidio dva mrtva seljaka pokraj ceste i oko 15 civila koji panično trče u zaklon. Također je vidio civilne žrtve u području seoskih imanja.”
“Berikoff je pratio višeg medicinskog časnika u kninsku bolnicu i vidio ispred oko 30 – 40 ranjenih u krvi i zavojima, kao i oko 50 – 75 osoba koje su nepomično ležale u krvi. Berikoffu je izgledalo da su mrtvi i da su to većinom bili civili… Kada je izašao iz APC-a vidio je mrtve ljude na ulicama, uključujući civile i vojnike u uniformama.”
“Bellerose je vidio kako jedna granata pada kraj sjeverne pruge, a tri zapadno odatle, u području kraj ceste za Medeševac, gdje je također vidio leševe sa i bez uniformi; također je vidio kako jedna granata pada sjeverno od bolnice, i tijela u blizini kninske opće opskrbe.”
“Al-Alfi je vidio 10 – 15 mrtvih tijela u civilnoj odjeći na glavnoj kninskoj ulici oko 50 metara od sjedišta RSK… Al-Alfijeve kolege kazale su mu da su vidjele između pet i sedam mrtvih tijela u civilnom automobilu kojeg je pogodila granata.”
“Svjedokinja je izjavila da je dosta mrtvih i ranjenih civila dovedeno pred glavni ulaz u bolnicu… Svjedokinja je izjavila da je od oko 120 mrtvih dovedenih prvog dana 30 – 40 imalo civilnu odjeću. Procijenila je da je od oko 170 ranjenika primljenih u bolnicu prvog dana granatiranja njih 40 – 60 bilo u civilnoj odjeći i da su to mahom bili stariji ljudi.”
“Berikoff je na putu do bolnice s Lesliejem primijetio 10 – 30 mrtvih osoba na ulicama…” “U bolnici je Leslie vidio mnoštvo tijela mrtvih muškaraca, žena i djece, složenih na hrpu u bolničkom hodniku, procijenio je da ih je bilo između 30 i 60.”
Povezani tekstovi
