Odgovorno tvrdim da je malo koja lokalna jedinica u Hrvatskoj tako neopravdano zakinuta za sredstva neophodna za razvoj kao što je to Općina Gračac. Termin “područja posebne državne skrbi” koja svi, kako se kunu, imaju volju pomladiti i oživjeti, za nas u stvarnosti znači da nam se posebno baš sve uskraćuje i onemogućava, ističe Goran Đekić, načelnik Općine Gračac
Otežan umjesto održivog povratka, odlazak radno sposobnog stanovništva, proračuni jedinica lokalne samouprave na koljenima, uskraćena ulaganja države u ravnomjeran razvoj…, samo su neki od problema po kojima se prepoznaju općine i gradovi na područjima posebne državne skrbi. O borbi za svakodnevno preživljavanje ovakvih jedinica lokalne samouprave razgovarali smo s Goranom Đekićem, načelnikom Općine Gračac.
Koliko ste zadovoljni ulaganjem države u razvoj infrastrukture i što očekujete od nove Vlade u smislu financiranja i sufinanciranja razvojnih i infrastrukturnih projekata? Da li ste ostvarili neke kontakte u tom smislu?
- Nisam zadovoljan, posebno u posljednje vrijeme, jer država nam je na neki način zatvorila sva vrata, kako po ulaganjima tako i po potporama. Potpuno su zaustavljene aktivnosti koje smo uz velike napore uspjeli pomaknuti s mrtve točke. Nove kontakte svakodnevno nastojimo ostvariti.
Neisplata sredstava
Kako su tekla ulaganja države posljednjih godina?
- Do 2010. Općina Gračac, za razliku od drugih općina na području posebne državne skrbi (koje imaju puno manje potrebe, površinu i broj stanovnika), godinama nije ostvarivala redovitu potporu iz državnog proračuna. Obrazloženje je, među ostalim, bilo da bismo, da imamo status grada (što je samo stvar forme), imali pravo na pomoć. Pokušali smo ishodovati status grada, no to nam još nije uspjelo. Putem tadašnjeg Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva uspjeli smo ostvariti određena namjenska sredstva za sanaciju nerazvrstanih cesta, što je kap u moru kada se uzmu u obzir velik broj naselja (39), velika površina općine (gotovo 1.200 četvornih kilometara, najveća u Republici Hrvatskoj) i stotinjak nerazvrstanih cesta za održavanje koje desetljećima nisu sanirane. U 2010. godini, nakon dugotrajnih pregovora s prethodnom Vladom koja je i sama uvidjela manjkavost kriterija prema kojima se utvrđuje pravo na potporu iz državnog proračuna i nakon zajedničkog zaključka da iste treba mijenjati, konačno nam je odobrena potpora u iznosu od 1.114.847 kuna, a u 2011. godini od 1.152.361 kuna. U Odluci o privremenom financiranju poslova, funkcija i programa državnih tijela i drugih proračunskih korisnika državnog proračuna Republike Hrvatske u prvom tromjesečju 2012. godine, taj iznos nam je znatno umanjen, za 30 posto za tri mjeseca, što bi bilo malo, ali ipak nešto, da je ostvareno. Naime, iznosi za prva tri mjeseca nisu nam ni isplaćeni, pod obrazloženjem da se čeka donošenje državnog proračuna za 2012, kojim je u konačnici Općina Gračac, bez ikakvog obrazloženja, u potpunosti izostavljena, tako da ne samo da nam nije odobrena pomoć za dalje, nego nam nisu isplaćena ni sredstva predviđena u vrijeme privremenog financiranja, na koja smo, naravno, računali.
Bez obzira na tu situaciju, imate li u planu neke infrastrukturne projekte?
- Postoje veliki infrastrukturni projekti čije rješavanje već godinama očekujemo. Jedan od njih je projekt odvodnje otpadnih voda Općine Gračac vrijedan oko 45 milijuna kuna. Vlada je još na sjednici održanoj 9. lipnja 2006. donijela zaključak o potrebi izgradnje sustava odvodnje u Općini Gračac zbog nedovoljnog i zastarjelog sustava, što se smatra problemom regionalnog značaja, budući da se u okruženju nalaze zaštićeni prirodni lokaliteti ugroženi nepostojanjem odgovarajućeg odvodnog sustava. Istim zaključkom zaduženi su tadašnje Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka te Ministarstvo financija za izradu projektne dokumentacije i osiguranje potrebnih sredstava u 2007. godini. Obveza Općine Gračac za sufinanciranje projekta navedenim zaključkom nije utvrđena.
Kakva je daljnja sudbina tog projekta?
- Ministarstva koja su primila zaduženja zaključkom Vlade iz 2006. do danas nisu izvršila svoja zaduženja, a Općina Gračac je u dobroj vjeri započela aktivnosti vezane uz realizaciju navedene infrastrukture, zbog čega su nastali troškovi koje Općina kroz proračun nije u mogućnosti podmiriti, a što je najgore, projekt ni danas nije realiziran. Trenutno smo ostali i bez redovite i bez kapitalne potpore, tako da je prihod našeg proračuna iz tih izvora u prva tri mjeseca ove godine manji za 1.164.000 kuna u odnosu na prvo tromjesečje 2011, što za nas znači nemogućnost funkcioniranja i opstanka.
Mladi odlaze u Kanadu
Mnogo puta ste isticali da kao općina ne možete učestvovati u sufinanciranju s ministarstvima u iznosu od 50 posto u nekim infrastrukturnim projektima.
- To je točno, mi smo u situaciji kada ne možemo financirati osnovne materijalne rashode i upitan je opstanak svih naših ustanova, tako da je izdvajanje učešća za projekte i troškove pripreme dokumentacije za nas nemoguća misija i samim tim mnoge prilike moramo propustiti. Unatoč toj situaciji, u proteklih nekoliko godina uspjeli smo sudjelovati u sufinanciranju nekih kapitalnih projekata, iako smo tim i sebe i svoje proračunske korisnike doveli u tešku situaciju.
Da li se onda država prema povratničkim krajevima uopće odnosi kao prema području posebne državne skrbi?
- Problem je osnovna egzistencija, a bez pomoći države mi kao lokalna jedinica ne možemo ništa. Zbog toga smo, osim otežanog povratka, svakodnevno svjedoci odlaska mladih obitelji u inozemstvo trbuhom za kruhom, posebno u Kanadu, što nas vraća petnaestak godina unazad – u mjesto koje će opet biti bez ljudi i bez gospodarstva. Svi najavljuju i već godinama govore o ravnomjernom razvoju svih dijelova Hrvatske. Odgovorno tvrdim da je malo koja lokalna jedinica u Hrvatskoj tako neopravdano zakinuta za sredstva neophodna za razvoj. Termin “područja posebne državne skrbi” koja svi, kako se kunu, imaju volju pomladiti i oživjeti, za nas u stvarnosti znači posebnu skrb na način da nam se posebno baš sve uskraćuje i onemogućava, jer drugo ne vidimo.
Koliko je učešće Zadarske županije u financiranju i pomoći gračačkoj općini?
- Sa Zadarskom županijom imamo dobru suradnju, a tome pridonosi i činjenica da je zamjenica župana s područja Općine Gračac, Rajka Rađenović. Na naše obrazložene zahtjeve Zadarska županija nam je, u skladu s proračunskim mogućnostima, više puta pomagala.
Da li ste kao jedinica lokalne samouprave pristupili izradi projekata za Mjeru 301 IPARD programa? Da li su s područja vaše općine privučena sredstva iz fondova EU-a?
- Općina je u određenim pregovorima za izradu toplane na bio-masu, gdje bi se Općina Gračac mogla uključiti kroz pomenutu mjeru IPARD programa, kao i neke druge projekte po ishodovanju potrebne dokumentacije. Do sada je, direktno ili indirektno, povučeno preko 2,5 milijuna kuna za izgradnju, razne usluge, promidžbu, edukacije i drugo na ovom području. Općina Gračac bila je prijavitelj dva programa koja su financirana iz fondova CARDS 2004 i PHARE 2006, za prekograničnu suradnju s Italijom i BiH-om. Prije nekoliko mjeseci smo prijavili još jedan projekt za IPA prekograničnu komponentu u vrijednosti od 520.000 eura, te smo bili partneri na skoro završenom projektu za IPA 4 komponentu, i to za pomoć i osnaživanje žena žrtava obiteljskog nasilja, kao i partneri na još jednom tekućem projektu za IPA program sa Zadarskom županijom koji je vrijedan 420.000 eura. Partneri smo i na četiri tek prijavljena projekta, i to sa srednjom školom Gračac, Cenzurom plus iz Splita, udrugom B.a.b.e. i Udrugom Una iz Srba na prekograničnom projektu s partnerima iz Banja Luke na ekološkom projektu za izradu Zelene agende za područje rijeke Une. Planiramo prijavljivati i projekte za IPA 3C mjeru te IPARD 301 mjeru, iako imamo probleme s fiskalnim potencijalom i nedostatkom sredstava za investicije, pa i za izradu projektne i tehničke dokumentacije. Ipak, mislim da smo jedna od uspješnijih općina u Hrvatskoj po aktivnostima vezanim uz EU projekte.
Projekt vjetroelektrana
Kako napreduje proces reelektrifikacije općine, koja je još uvijek jednim dijelom u mraku?
- Sporo, teško, puževim korakom. Ima kuća koje su udaljene samo kilometar od glavnog voda za reelektrifikaciju, pa još uvijek nisu elektrificirane, a da ne govorimo o onima na udaljenijem i teže dostupnijem terenu. Iz godine u godinu u razgovorima smo s Vladom i HEP-om, no sredstva su limitirana; za pojedine godine za područje naše općine iznosila su nula kuna od 35 milijuna kuna ukupne vrijednosti.
Koliko ste zadovoljni realizacijom projekta vjetroelektrana na prostoru općine?
- Projekti vjetroelektrana su pokrenuti, no još uvijek u nedostatnom broju i kapacitetu. Jedna od najbitnijih prepreka je tehnička nemogućnost prihvaćanja proizvedene električne energije u distributivnu mrežu. Nezadovoljni smo i činjenicom da nam je prije više godina, pri prvim predstavljanjima tih projekata, prezentirana trostruko veća zarada, odnosno udio koji bismo kao općina ostvarivali od vjetroelektrana nego što je to zapravo ostvareno. Zarada države je 25 puta veća, a samih ulagača 100 puta.
Kakva je poduzetnička klima? Otvaraju li se novi obrti, ima li naznaka otvaranja novih radnih mjesta?
- Poduzetnicima i obrtnicima je, kao i nama, vrlo teško, uvijek se poneki obrt otvori, ali i zatvori. U stalnim smo razgovorima s nekolicinom poduzetnika, nadamo se pokretanju proizvodnih aktivnosti.
Da li je razlog tome samo ekonomska kriza ili još nešto drugo?
- Osim ekonomske krize, razlog je tome, kao što sam već naveo, dugogodišnja nebriga države da pomogne riješiti osnovne infrastrukturne probleme ovoj općini na području posebne državne skrbi. Dolaze investitori, ali kada im se prezentira stanje naših vodovoda iz vremena Austro-Ugarske, puteva iz vremena Marije Terezije, struje kod koje pada napon čim se uključi televizor (gdje je uopće ima), te kanalizacije koja ponire a nikoga ne zanima gdje izvire, većina odustaje i ne može se tu zadržati. Jedan jedini razlog zbog kojeg sam se počeo baviti politikom je opstanak svih građana Općine Gračac, a posebno osiguranje uvjeta za povratak i daljnji opstanak pripadnika srpske i hrvatske zajednice koji su ovdje nekada živjeli, međutim, svakim danom gubim nadu i vjeru u sebe da ću u tome uspjeti.
Povezani tekstovi
