D.I.C. Veritas

uredzastupnika.gov.hr, 23.09.2021, Nova presuda – Vidak protiv Hrvatske

Kazneni postupak koji traje 11 godina predstavlja povredu okrivljenikovog prava nasuđenje u razumnom roku

Dana 23. rujna 2021. Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) objavio je presudu u kojoj je utvrdio povredu prava na pošteno suđenje zbog prekomjerne duljine trajanja kaznenog postupka koji se protiv podnositelja vodi više od jedanaest godina na dvije razine nadležnosti.

Protiv podnositelja se u njegovoj odsutnosti vodio kazneni postupak zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva od 2009. On se u to vrijeme nalazio u Republici Turskoj a Republici Hrvatskoj je izručen 2010. godine od kada mu se sudi u prisutnosti.

Sud je prilikom razmatranja duljine trajanja postupka uzeo u obzir razdoblje od izručenja podnositelja iz Turske u Hrvatsku, točnije od veljače 2010. kada je izveden pred istražnog suca i obavješten o optužbama da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Sud je naglasio da su izvjesna kašnjenja u ovom predmetu uzrokovana potrebom razjašnjenja pravnih pitanja u vezi valjanog izručenja podnositelja iz Turske u Hrvatsku, te su u tom smjeru domaće vlasti do travnja 2019. poduzele niz koraka kako bi razjasnile je li podnositelj izručen radi ratnog zločina ili ubojstva, pa je protek vremena u tom razdoblju djelomično moguće pripisati i turskim vlastima. Međutim, tijekom tog razdoblja Vrhovni sud je dva puta ukidao prvostupanjske presude radi utvrđenja za koje je točno kazneno djelo podnositelj izručen, što je dovelo do kašnjenja od tri godine, a zatim je prvostupanjskom sudu bilo potrebno više od sedam mjeseci za prosljeđivanje upita i dokumentacije Ministarstvu pravosuđa, koje je nakon tri godine poslalo upit nadležnim turskim tijelima.

Ocjenjujući postupanje hrvatskih tijela nakon izručenja podnositelja zahtjeva Sud je prije svega primijetio kako podnositelj nije pridonio duljini trajanja postupka, dok domaća tijela nisu postupala sa posebnom revnošću u razdoblju od 2010. godine do travnja 2019., pa stoga ovaj postupak nije ispunio zahtjev razumnog roka. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio povredu čl. 6. st. 1. Konvencije, te je u podnositelju dosudio 4,200 eura za nematerijalnu štetu i 833 eura za troškove postupka.

Presuda je konačna i dostupna je na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.

 

 

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.