D.I.C. Veritas

DIC Veritas, 03.09.2019, Savo Štrbac: Kolindini antifašisti

“Hrvatski narod je srazmjerno broju stanovnika najviše doprinjeo antifašističkoj borbi u Evropi, u kojoj je aktivno učestvovalo više od pola miliona hrvatskih građana”,  izjavila je predsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović na komemoraciji povodom obilježavanja 80. godišnjice od početka Drugog svjetskog rata, a saopštio je reporter HRT-a u udarnom dnevniku na ovoj televiziji 1. septembra ove godine, uz snimak kako se tri puta ljubi  sa predsjednikom Poljske Andžejem  Dudom a zatim i njegovom suprugom.

I jedno i drugo mi je na prvi pogled izgledalo nestvarno. Prva misao mi je bila da se neko zeza sa predsjednicom na javnom servisu njene države u predizbornoj kampanji, tim više što mi je i predhodni prilog sa njenim protukandidatom, Miroslavom Škorom, ličio na ruganje Kolindi kada je dva dana ranije na istom mediju lupala šakom od sto izgovarajući riječi: “Nikada više ni jedan jedini srbijanski tenk neće više ući u Vukovar!“. Na slično izrugivanje podsjetilo me i njeno  ljubljenje “po srpski” sa predsjednikom Poljske i njegovom suprugom, znajući koliko joj desnoorjentisani Hrvati i katolici zamjeraju na sličnom poljupcu na samitu Brdo-Brioni održanom u Zagrebu u novembru 2015. sa tadašnjim predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem.

Uskoro se potvrdilo da su predsjednik Duda i njegova supruga zaista po srpskom običaju poljubili Kolindu. Možda je Duda pomislio da Kolinda dolazi iz Srbije pošto bi bilo logično, na osnovu istorijskih činjenica, da je na tom skupu prisustvovao predstavnik Srbije a ne Hrvatske. A i Kolindin kabinet se oglasio saopštenjem u kojem potvrđuje da je ona zaista izgovorila uvodno citirane riječi.

Htio sam provjeriti Kolindinu statistiku, a pošto nisam istoričar, razgovaro sam sa nekoliko istoričara sa doktorskim titulama i to što sam od njih čuo, a što se uklapa i u moje laičko znanje o Drugom svjetskom ratu, moglo bi se svesti na sljedeću statistiku: U prvoj ratnoj godini u partizanima je u cijeloj Hrvatskoj (u današnjim granicama) bilo oko 10 procenata Hrvata; u toku 1942. bilo ih je oko 20 procenata; u toku 1943. do pada Italije, bilo ih oko 30 procenata, a krajem te godine izjednačili su se sa Srbima, da bi prema kraju rata njihovo učeće u partizanima raslo.

Pošto mi niko od njih nije govorio o brojkama, zavirio sam u hrvatsku Vikipediju, poučen dosadašnjim iskustvom da se hrvatski političari i funkcioneri uglavnom koriste njenim podacima. I pod odrednicom “Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj” nađoh sljedeći tekst: “Polovicom 1944., kada je započela završna etapa ratovanja, u Hrvatskoj je bilo oko 110.000 boraca svrstanih u 5 korpusa NOV-a. Vojne akcije vodio je Glavni štab Hrvatske, odnosno Vrhovni štab NOV o POJ pod zapovjedništvom J. Broza”. Kao izvor ovoga podatka navedena je “Hrvatska enciklopedija”. I radi provjere da li je vjerno prenesen navedeni podatak, kliknem  na link “enciklopedija.hr” (izdavač Leksikografski zavod “Miroslav Krleža” iz Zagreba, 11 svezaka, godina izdanja 1999-2009). Jeste. Pod odrednicom “Hrvati”, pododrednica “Hrvatska u Jugoslaviji” isti tekst od riječi do riječi.

Pitam ja moje sagovornike, doktore istorijskih i vojnih nauka, odakle u Hrvatskoj broj od pola milijona antifašista i ne dobih odgovor. Pošto mi je jedan od njih rekao da je Pavelićeva NDH na vrhuncu moći brojala oko 330. 000 ustaša i domobrana, pomislih da je Kolinda zbrojila antifašiste i fašiste, pošto ona te pojmove vrlo često brka: ustaše i njihove potomke nazivala je domoljubima kada ih posjetila u Argentini, u Kanadi se slikala  sa njima iza ustaške zastave, redovno odlazi  na poklonjenje u Blajburg  ispred spomenika na kojem, pored ustaškog grba (šahovnica sa prvim bijelim poljem),  piše: “U čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci”, a voli i da sluša proustaškog pjevača Tompsona…

I kada zbrojih partizane (antifašiste) i hrvatske fašiste (ustaše) i domobrane (mnogi od njih su pri kraju rata prešli u partizane), opet ih nema pola milijona.

A onda se sjetih rata devedesetih (mnogi kažu da je to nastavak nezavršenog rata iz četrdesetih) u kojem je, prema službenom  Registru hrvatskih branitelja, učestvovalo nešto preko pola milijona “branitelja”, koji su, za razliku od fašiste Pavelića, pod vodstvom antifašiste Tuđmana, “uspješno riješili” srpsko pitanje u Hrvatskoj. I zaključih da je Kolinda upravo na njih mislila. Vjerovatno se zbunila  poslije onih “srpskih poljubaca” kojim su je dočekali poljski predsjednik i njegova supruga.

 

3. septembar 2019.

 

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.