D.I.C. Veritas

DIC Veritas, 09.03.2020, Savo Štrbac: “BORAČKI ZAKON” BEZ KRAJIŠKIH BORACA

Nedavno je Skupština Republike Srbije usvojila dugo najavljivani Zakon o pravima boraca, vojnih nvalida, civilnih invalida rata i članovima njihovih porodica, koji je ostao u medijskoj sjeni Zakona o utvrdjivanju činjenica o statusu dece za koju se sumnja da su nestala u porodilištima u Srbiji, koji je usvojen istog dana.

Ono što se u rijetkim komentarima moglo pročitati o “boračkom zakonu”, bili su uglavnom hvalospjevi o pravima subjekata iz naslova zakona, dok se o jednoj kategoriji boraca, koji nisu ni dobili status borca, skoro ništa nije ni pisalo ni govorilo. Ali se zato na društvenim mrežama razvila oštra međukrajiška polemika o tome ko je kriv za ovakvu situaciju.

Da li je  ovakva definicija borca iznenadila krajiške borce? Nije, osim naivnih koji su vjerovali da pompezno najavljivani amandman jednog poslanika iz vladajuće stranke, može da promijeni tu definiciju, koja se nalazila i u nacrtu zakona.

Članom 4. “boračkog zakona”, status borca priznat je: pripadnicima vojske Kraljevine Jugoslavije; partizanima i četnicima iz Drugog svjetskog rata; pripadnicima oružanih snaga SFRJ u ratu devedesetih do 27. aprila, odnosno do 19. maja 1992; pripadnicima oružanih snaga SRJ u ratu devedesetih poslije 27. aprila 1992, uključujući i “kosovski rat”  od 24. marta do 26. juna 1999. Prema tački 5. pomenutog člana, koja se jedina i odnosi na područje Hrvatske, odnosno bivše RSK, status borca ima i državljanin Republike Srbije koji je “kao pripadnik oružanih snaga SFRJ vršio vojne dužnosti ili druge dužnosti za vojne ciljeve ili za druge ciljeve državne bezbednosti u oružanim akcijama radi odbrane suvereniteta, nezavisnosti i teretitorijalne celokupnosti SFRJ u periodu od 17. avgusta 1990.  do 27. aprila 1992, a za pripadnike oružanih snaga SFRJ stacioniranih na teritoriji BiH do 19. maja 1992”.

Dakle, u usvojenom tekstu “boračkog zakona” među priznatim borcima jedino nema pripadnika vojske RSK, koja je formirana nakon povlačenja JNA sa područja avnojevske Hrvatske.

O izostavljanju  krajiških boraca iz “boračkog zakona”, Krajišnici su raspravljali na dva impozantna skupa, održanim u maju i decembru prošle godine u Novom Sadu. Kao argumentaciju da se i krajiškim borcima i poslije 27. aprila 1992. pa sve do 15. januara 1998. (do reintegracije SBO u ustavno-pravni poredak RH) prizna status borca, Krajišnici su se pozivali na zaključke, odluke i naredbe najviših državnih, političkih i vojnih organa i institucija SFRJ o separatističkom i terorističkom karakteru paravojnih oružanih formacija protiv pripadnika JNA i civilnog stanovništva u bivšim republikama Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Pozivali su se i na: Odluku Skupštine srpskog naroda o proglašenju RSK; Zakon o važenju pravnog sistema SFRJ i na delu teritorije koja je pod posebnom zaštitom UN-a, koji je usvojila Skupština SFRJ; planove mirovnih operacija UN za Jugoslaviju; rezolucije SB UN i druga akta. Podsjećali su i da je RSK bila poseban entitet u okviru SFRJ i međunarodni pravni subjekt i da je imala pravo da organizuje odbranu stanovništva na svojoj teritoriji od zločina i genocidnih namjera i postupaka hrvatskih separatističkih i terorističkih formacija i oružanih snaga RH.

Na tim skupovima prisustvovali su i predstavnici vlasti, koji su kao borci imali razumjevanja za razloge krajiških boraca, ali su bili decidirani da ti razlozi neće promijeniti definiciju borca iz nacrta “boračkog zakona” zbog nekih viših interesa, kao što je nisu promijenile ni dekleracije i apeli upućeni sa tih skupova na sve značajnije adrese funkcionera i državnih organa Republike Srbije.

Ti viši interesi, onako kako sam ih ja shvatio, odnose se na stavove hrvatske strane, da je 1991. na Hrvatsku “oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora, JNA i paravojne jedinice iz BiH uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u RH, organizovane i predvođene velikosrpskom politikom”, koji su inkorporirani u ustav, saborske deklaracije, desetine zakona, udžbenike, enciklopedije, vikipedije… i svijest hrvatskog naroda. Na ovakvim stavovima Hrvati su do sada ostvarili sve što je objektivno bilo moguće, uključujući skoro etnički čistu državu i članstvo u svim značajnijim evroatlanskim integracijama.

Unošenjem u “borački zakon” i krajiških boraca, koji već četvrt vijeka žive u Srbiji i njeni su državljani, ništa se ne bi promijenilo ni u hrvatskom ni u međunarodnom pogledu na rat devedesitih, osim što bi se krajiški borci osjećali ravnopravnijim sa ostalim učesnicima u oružanim sukobima devedesetih, kao što se ništa neće promijeniti ni njihovim ne unošenjem u taj zakon, osim što su borci SVK, jedini, od svih učesnika ratova devedesetih prošlog vijeka na prostorima SFRJ, ostali bez priznatog statusa borca.

 

 

 

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.