U Hrvatskoj se 28. januara svečano i na visokom nivou obilježava događaj pod nazivom “Operacija Peruća”. Srpska javnost za događaj na Perući mogla je doznati jedino iz medijskih izvještaja sa praćenja suđenja penzionisanom generalu JNA Borislavu Đukiću, koje je završeno krajem novembra prošle godine nepravosnažnom presudom kojom je osuđen na devet godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom, uz obavezu da Hrvatskoj elektroprivredi (HEP), u roku od 4 godine po pravosnažnosti presude, nadoknadi štetu u iznosu od oko 17,5 milijuna evra. Tereti se da je 28. januara 1993. “kao komadant 221. motorizovane brigade 9. kninskog korpusa JNA i svih pograničnih jedinica srpske paravojske (tzv. milicije vojske SAO Krajine), kao podređeni Ratku Mladiću i Mili Novakoviću (obojica u odsustvu optuženi za isti događaj), naredio aktiviranje 30 tona eksploziva kojim je urušena i oštećena brana Peruća”.
Predsjedavajući pretresnog vijeća, sudija S. Lozina, u usmenom obrazloženju presude (koliko mi je poznato, pismeni otpravak još nije ni uručen strankama), između ostalog, naveo je i ovo: “Đukić je isplanirao i organizovao rušenje brane s ciljem potapanja područja Sinja, Trilja sve do Omiša na kojem živi oko 50.000 stanovnika… Rušenje brane i tragediju koja je pretila potapanjem velikog područja sprečili su radnici HEP-a”. Za ovaj isti događaj od istog suda 1997. pravosnažno su osuđena 39 pripadnika JNA i SVK (12 u prisustvu), na ukupnu kaznu od 526 godina zatvora.
Brana Peruća je nasuta brana na rijeci Cetini sagrađena 1958. godine, čija je namjena stvarenje akumulacije vode za rad hidroelektrane te rješavanje problema poplava nizvodno od brane. Inače, brana je duga 467 m, visoka 67 m, volumena 925 kubnih metara, dok je akumulacija duga 15 km , zapremnine preko 565 milijuna metara kubnih. Hidrocentrala istog imena sagrađena je1960, jačine oko 48 MW (nakon rekonstrukcije oko 60 MW).
Srpske snage su od septembra 1991. branu držale pod svojom kontrolom, što je na hrvatskoj strani, zbog mogućnosti miniranja brane i izazivanja poplavnog talasa ogromne snage, izazivalo strah, tim više što se takva mogućnost i spominjala prilikom nekih pregovora. Dolaskom UNPROFOR-a u prvoj polovini 1992, suprostavljene snage su se povukle 10 km od linije razdvajanja, a pripadnici zaštitnih snaga rasporedili su se i na samoj brani i hidroelektrani, koja u ratno vrijeme nije ni proizvodila struju, što je na hrvatskoj strani smanjilo strahove od eventualnog miniranja i urušavanja brane.
Prema hrvatskoj Vikipediji (srpska o tome i ne piše), operaciju Peruća isprovocirali su pokreti srpskih snaga, koji su u blizini brane počeli 27. januara, da će u znak odmazde zbog pretrpljenih gubitaka u akciji Maslenica srušiti branu, što su izviđači HV-a na vrijeme uočili a nadležna komanda odmah izdala naredbu o podizanju bojne gotovosti na najviši nivo i pripremi za vojna dejstva. Sutradan u 10:15 časova srpske snage su eksploziv, postavljen u toku noći i onaj koji je od ranije postojao, aktivirale, ali brana, unatoč teškim oštećenjima, nije popustila. Odmah nakon detonacije, jedinice HV-a su krenule u napadna dejstva i ubrzo su ovladale kompletnim područjem oko brane, te je brzom i djelotvornom dvodnevnom intervencijom utvrđivanja i sanacije oštećenja brane sa svim snagama, spriječena katastrofa koju bi prouzročilo izlijevanje vodenog talasa iz jezera.
Neznam ko je isplanirao i naredio da se minira brana Peruća. No, činjenica je da je brana minirana 28. januara 1993. u jeku hrvatske operacije “Maslenica” na Ravne Kotare, koje se nalaze na suprotnoj, zapadnoj, strani od Peruće. Činjenica je da su branu dan prije ponovo zauzeli pripadnici SVK, i da su, po kazivanju nekolicine zarobljenih srpskih vojnika, dovozili još eksploziva na 15-ak tona koji se od ranije nalazio u brani (o čemu svjedoče i pripadnici UUNPROFOR-a koji su je i obezbjeđivali).
Bez obzira na utvrđenja i zaključke splitskog suda, vjerujem da planerima i minerima nije bila namjera da miniranjem brane izazovu vodeni talas koji bi nizvodno opustošio područje na kojem je živjelo više desetina hiljada ljudi. Upravo nastala oštećenja i upućuju na zaključak da su planeri imali namjeru da minimalnim oštećenjem brane Hrvatima pošalju poruku da prekinu napadna dejstva na Ravne Kotare, gdje je već bilo nekoliko stotina ubijenih i desetak hiljada prognanih.
I u ovom slučaju ratni pobjednici pišu i istoriju i presude.
28. januara 2019.
