D.I.C. Veritas

DIC Veritas, 30.05.2020, Savo Štrbac: IN MEMORIM SURDULICA (1999-2020)

U toku noći 30/31 maja 1999. NATO avioni u “humanitarnoj misiji” nazvanoj “Milosrdni anđeo” u Surdulici su  bombarodavli Gerontološki centar, Sanatorijum za plućne bolesti i paviljon u kojem su bile smještene izbjeglice iz Republike Srpske Krajine, kojom prilikom je ubijeno 20, a povređeno 88 ljudi.

U zapisniku o uviđaju, koji je trajao od 1. do 3. juna 1999, zavedenim kod Opštinskog suda u Surdulici pod brojem Kr.113/99, utvrđen je identitet 16 “skupova delova leševa”: Malobabić Milena, rođ.1979. u selu Gornji Sjeničak, opština Vojnić, od majke Bosiljke; Malobabić Bosiljka rođ.1946. u selu Ključ, opština Bosanski Petrovac, od oca Miloša; Pavković Đorđe, rođ. 1954. u selu Pavković, opština Krnjak, od oca Žarka; Žigić Rade, rođ. 1947. u selu Tuk, opština Korenica, od oca Nikole; Slijepčević Mila, rođ. 1909. u selu Gornji Sjeničak, opština Karlovac, od oca Nikole; Malešević Danica, rođ. 1931. u mjestu Tušilović, opština Krnjak, od oca Dušana; Vučković Milanka, rođ. 1934. u selu Kosjersko, opština Duga Resa, od oca Milana; Manojlović Dušan, rođ. 1927. u mjestu Gornji Sjeničak, opština Karlovac, od oca Petra; Rašić Stana, rođ. 1933. u mjestu Kriva Feja, opština Vranje; Milanović Bosna, rođ. 1931. u mjestu Vlasina, Okruglica, opština Surdulica; Veličković Desanka, rođ. 1932. u selu Kalimance, opština Vladičin Han; Rangelov Stamen, rođ. 1938. u selu Božica, opština Surdulica, od oca Kruma; Napijalo Dragić, rođ. 1929. u mjestu Vojnić, opština Vojnić, od oca Mihajla; Janjanin Bogdanka, rođ. 1925. u selu Malička, opština Vrgin Most, od oca Sime; Popović Slavko, rođ. 1939. u selu Donji Skrad, opština Krnjak, od oca Dragana; Budisavljević Petar, rođ. 1939. u mjestu Vrhovine, opština Vrhovine, od oca Nikole.

U zapisniku o uviđaju konstatuje se da  predhodno od strane službenih lica OUP-a u Surdulici “kao skupovi delova od leševa, obeleženi sa arapskim brojevima 13, 14, 15, 20, i 21, nisu mogli biti identifikovani zbog toga što su jako razoreni – uništeni i destruktuirani…”

U tom zapisniku se navodi da se od prisitnih predstavnika vlasti zaduženih za zbrinjavanje izbjeglica doznaje da su, pored napred navedenih 16 identifikovanih lica, stradala i neidentifikovana lica: Malobabić Rade, rođ. 1980. u selu Gornji Sjeničak, opština Vojnić, od majke Bosiljke; Malobabić Milenko, rođ. 1983. u selu Gornji Sjeničak, opština Vojnić, od majke Bosiljke i Manojlović Milica, rođ. 1922. u selu Lasinjski Sjeničak, opština Karlovac.

Preživjela izbjeglica iz Like, selo Gornje Jezero, opština Ogulin, tada sedamdesetosmogodišnja Milica Božić, istražnom sudiji 7. juna  ispričala je: U zgradi koja je bombardovana oko pola noći bilo je oko šesdeset i nešto izbjeglica; U vremenu  bombardovanja trajao je znak opasnosti za napad iz vazduha zbog čega u objektima u kojima su boravile izbjeglice i u staračkom domu nije ni bilo upaljeno svjetlo a bila su zagašena i ulična svjetla kao i svjetla u krugu bolnice; Pošto je Surdulica već bila više puta  bombardovana, kao i mnoga druga mjesta širom Srbije, neke izbjeglice u strahu od novih bombardovanja tih dana nisu ni ulazili u zgradu već su boravili u okolnoj šumi; U strahu od bomardovanja te noći ni ona nije išla na spavanje, kao što su uradile neke od izbjeglica, već je bila obučena kako bi u slučaju napada lakše mogla napustiti zgradu;  Kada je čula natletanje aviona nazula je čizme i krenula vani u šumu; Nakon što je odmakla stotinak metara, za onim prvim čula je nadletanje i drugog aviona, a odmah potom i detonaciju, koja je bila veoma snažna, od koje je pogođen dio zgrade u kojoj su smještene izbjeglice; Na nepuna dva minuta nakon prve, usljedila je i druga detonacija iste jačine, koja je pogodila starački dom smješten takođe u krugu bolnice, nešto zapadnije od smještaja za izbjeglice; Uspjela je da se skloni iza jednog borovog stabla što ju je i spasilo da je ne pogode geleri projektila i komadi građevinskog materijala koji si letjeli na sve strane.

“Delovi leševa koji su uništeni, smrvljeni i koji čine destruktivnu masu i obeleženi arapskim brojevima 13, 14, 15, 20, i 21,… pošto nisu mogli biti pri identifikaciji pripojeni bilo kom lešu čija je identifikacija utvrđena kao stradalih lica u izvršenom bombardovanju, sahranjeni su 3. juna 1999. u Masuričkom groblju, gdje su sahranjeni i posmrtni ostaci ostalih izbjeglica.” Posmrtne ostatke  stradalih u Domu penzionera i nezbrinutih lica, preuzeli su rođaci, osim Stane Rašić, koju nije niko preuzeo, pa je i ona sahranjena sa izbjeglicama na Masuričkom groblju, zapisano je u zapisniku o uviđaju kojeg je pisala zapisničarka Olga Vukašinović po diktatu surduličkg sudije Malča Todorova.

A oni koji su naređivali ili ubijali starce i djecu po staračkim domovima i izbjegličkim kampovima, bez obzira kako misiju ubijanja nazivali i sa čime je opravdavali, za počinjeni zločin  moraju i odgovarati. Ako su izbjegli ovozemaljski, Božiji sud  neće moći.

 

 

 

 

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.