D.I.C. Veritas

Vesti, 28. 07. 2014., Poternica zbog straha od tužbe?!

Otac osumnjičenog Srbina iz Melbruna, koji se u Hrvatskoj tereti za navodni ratni zločin počinjen u Petrinji 1991. dok je imao samo 19 godina, negira teške optužbe koje je u medijima iznela njihova bivša komšinica Kristina Šiftar.

Đuro Japranin, koji u Australiji živi od 1997, smatra da su optužbe protiv njegovog 42-godišnjeg sina neosnovane, kao i da Predrag nikada nije počinio zlo drugim ljudima.

Omiljen u zajednici

- Niko nema ništa loše da kaže o Predragu. Pomagao je svakom. Voli sve ljude, voli da se druži. Umeren je kao osoba, realan, u njemu nema ničeg podlog ili zlog – ističe Đuro Japranin.

Iako je Japraninovo ime od 2012. na poternici Interpola po nalogu Hrvatske, zbog navodno počinjenog zločina nad troje hrvatskih civila, Hrvatska do sada nije tražila njegovo hapšenje i izručenje. Predrag Japranin sa ženom i troje dece živu u Australiji od 2000.

- Predrag mi je nekoliko puta govorio da je na internetu pronašao da ga pominju da je umešan u neka dešavanja. Prema pisanju na internetu, dovode ga u vezu, kao da je bio tamo neki komandant, a on zapravo nema jednu šaku, invalid je. Tada nam je sve to izgledalo neozbiljno – kaže Đuro Japranin.

Međutim, kada je prošle nedelje na TV ABC emitovana izjava njihove bivše komšinice Kristine Šiftar iz Petrinje, koja je imenovala Predraga za navodnu umešanost u nestanak njenog sina, život u porodici Japranin se promenio naglavačke.

Pomešala osobe

Postoji li mogućnost da je Kristina Šiftar, vašeg sina pomešala s nekim?

- Postoji mogućnost da je Predraga zamenila sa nekim drugim, ili da je Predrag možda bio negde tu blizu, da su ga videli s tim ljudima. Tamo su Predraga svi znali, jer nije imao jednu ruku. Možda su ga negde videli, kako su ga svi znali, možda je bilo najlakše da bude kriv. Predrag je tada imao samo 19 godina, takoreći još dete, pa nije počeo ni da se brije.

Kristina Šiftar, koja živi u staračkom domu u Petrinji, izjavila je da želi da se Predrag ispita za umešanost u ubistvo njenog 39-godišnjeg sina Marijana, koji je, kako tvrdi, odveden iz kuće u Sisačkoj ulici u Petrinji, 5. novembra 1991. Prema njenoj izjavi, upravo je Japranin sa još jednim nepoznatim muškarcem, odveo njenog sina iz kuće.

Zašto se čekalo dve decenije da se sada traži navodna odgovornost vašeg sina?

- To ne znam. Nemam odgovor. Poznajemo Kristinu, bili smo dobri sa njenim bivšim mužem, on je umro jako davno. Slagali smo se, njen muž je bio predsednik lokalnog fudbalskog kluba, ja sam tamo pomagao i sarađivali smo. Nikada nisam pomislio da bi ušli u konflikt. Ne znam zbog čega ona sada dovodi Predraga u vezu sa smrti njenog sina – ističe sagovornik “Vesti”.

Đuro Japranin veruje da su njegovog sina lokalni Hrvati osumnjičili za navodni zločin, kako bi predupredili njihovu tužbu pošto im je porodična kuća uništena eksplozivom, dok je iz Petrinje proterivano i zastrašivano lokalno srpsko stanovništvo.

- Hrvati su rušili srpske kuće u Petrinji, pošli su da ruše i našu. Međutim, žena je bila u kući i gledala TV. Pokucali su joj na roletne, a ja sam imao veliki traktor iza kuće. Otišli su i postavili eksploziv na traktor i prikolicu. To je sve otišlo u komade, sve se zapalilo, i kukuruz, sve što sam imao. Mislim da su se lokalni Hrvati, zbog toga što su nam tada napravili, plašili da ih možda ne tužimo. To je ipak samo moja pretpostavka.

Teško ćemo u Hrvatsku

Da li sada razmišljate da odete u Hrvatsku?

- Iskreno teško, možda da popravimo ono malo što je ostalo na nedovršenoj kući, pa da je prodamo, izvučemo makar pare. Ne možeš ipak negde da živiš, ako si nepoželjan do kraja. To je jako teško. Nismo zaslužili ovakvu nepravdu. Ipak od Hrvatske može da se očekuje svašta – iskreno priča Đuro.

Hrvatska još nije podnela zahtev za izručenje Predraga, a kako je tamo objavljeno, pre toga će se sačekati odluka australijskih vlasti u slučaju Kapetana Dragana, protiv kojeg je podnet zahtev za ekstradiciju.

- Hrvatsko pravosuđe smatra da je slučaj Kapetana Dragana presedan, pa čekaju da se Predrag isporuči, dok se ne odluči o kapetanu. To je za nas dodatni stres, ne znamo koliko dugo će da traje. Čitao sam izjave i drugih naših svedoka, jedne naše komšinice, koja je rekla da je Predrag navodno viđen u toj srpskoj komandi – kaže Đuro.

Da su uradili bilo šta nažao svojim komšijama, ističe naš sagovornik, on i njegova supruga ne bi započeli sa renoviranjem uništene kuće u Petrinji.

- Zar bismo planirali da se vratimo nazad? Da li bismo obnovili kuću, da je neko moj nešto tamo uradio? Pa ne bih ni pomislio, a kamoli da se vraćam, to ne bi bilo pojmivo.

On i njegova supruga trenutno čekaju da dobiju i starosnu hrvatsku penziju.

- Treba nam još godinu i po dana. Ostavio sam tamo 25 godina radnog staža. Od dolaska u Australiju bili smo u Petrinji više puta. Obnovili smo našu kuću, koja je bila uništena. Kada smo bili tamo bilo je malih provokacija, ali ništa strašno. Planirali smo jednog dana da se vratimo, ili da jednostavno spasemo da nam kuća do kraja ne propadne. Na kući nije bilo ničega, sve je pokradeno. Ni vrata, ni parketa, čak su i električni kablovi u kući bili iščupani.

Familija pod stresom

Posle teških optužbi iznetih kroz medije, porodica Japranin je pod izuzetnim stresom i pritiskom.

- Predrag je na zahtev advokata odlučio da ne daje nikakve izjave. Ovo je nemoguće šta nam se dešava. Žena i ja smo stariji ljudi, ona ima problem sa šećerom. Žali se na vrtoglavice, nigde ne sme da krene, odmah je hvata nesvestica. Naš lekar je trenutno na odmoru, pa čekamo da se vrati, da joj prepiše neki lek, ne oseća se dobro. Teško nam je svima – priznaje Đuro Japranin.

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.