Županijsko državno odvjetništvo u Splitu je, nakon provedene istrage, podiglo optužnicu protiv državljanina Republike Srbije (1946.) zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. u svezi s člankom 28. stavak 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske. (10. 12. 2019.)
Okrivljeniku se stavlja na teret da je od 1. prosinca 1992. do 19. srpnja 1993., na širem području tada privremeno okupiranog Drniša (općina Ružić i Promina), tijekom oružanog sukoba između agresorskih snaga tzv. JNA i naoružanih pripadnika srpskih paravojnih postrojbi milicije, teritorijalne obrane i vojske protuustavne tvorevine nazvane “SAO Krajina” i “RSK” s jedne strane, i regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske s druge strane, postupao u svojstvu zapovjednika 75. motorizirane brigade vojske tzv. RSK te počinio navedeno kazneno djelo.
Okrivljenik je, tereti ga se, protivno odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., te protivno odredbama Dopunskog Protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I), provodio velikosrpsku agresiju zauzimanja dijela teritorija Republike Hrvatske te protjerivanja građana hrvatske i druge nesrpske nacionalnosti s tog teritorija.
Okrivljenik je, tereti ga se, znao da u okupiranim naseljima pod kontrolom njegove brigade, njegovi podređeni čine ratne zločine, odnosno da preostalo stanovništvo hrvatske nacionalnosti ubijaju, zlostavljaju, tuku, maltretiraju, zatvaraju, siluju žene, kao i da pljačkaju, pale, miniraju i uništavaju stambene, gospodarske, kulturne i druge objekte te katoličke vjerske objekte. Iako je mogao i bio dužan takve nezakonite radnje svojih podređenih spriječiti, tereti ga se da nije poduzeo potrebne mjere i radnje da se takvo postupanje njegovih podređenih spriječi, već je tolerirao njihovo takvo postupanje.
Njegovi podređeni, pripadnici njegove brigade, ohrabreni takvim njegovim držanjem i ponašanjem, nastavili su s činjenjem ratnih zločina, pa nakon što su 3. veljače 1993. oko 19,00 sati u mjestu Prominski Bogatići (zaseok Popovići) u oružanom sukobu pripadnici njegove brigade, pucajući iz vatrenog oružja, ranili hrvatskog branitelja nanijevši mu strijelnu ranu lijeve lopatice, a zatim njega i drugog hrvatskog branitelja zarobili te ih obojicu zlostavljali i tukli ih nogama, šakama, kundacima od pušaka i drugim tvrdim predmetima.
Prvi je branitelj zadobio prijelom vratne kralježnice i prijelom nosnih kostiju te je uslijed navedenih ozljeda i strijelne rane lijeve lopatice preminuo sljedećeg dana, dok je drugi branitelj zadobio brojne podljeve, nagnječenja i prijelome nakon čega su u njega pucali iz vatrenog oružja nanijevši mu strijelnu ranu glave s oštećenjem mozga od koje je preminuo sljedećeg dana.
U optužnici je, na temelju odredbe članka 402. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, predloženo da se okrivljeniku sudi u odsutnosti.
Povezani tekstovi
