Glavni haaški tužitelj Serge Brammertz nije jasno rekao ni da će se Tužiteljstvo žaliti na prvostupanjsku presudu Šešelju niti da neće, ali bi se iz njegove reakcije moglo zaključiti da hoće. “Nije ovo prvi put da smo iznenađeni presudom”, rekao je Brammertz. Posebno ga je iznenadila ocjena većine u sudskom vijeću da u Hrvatskoj i BiH 1991. i 1992. nije bilo sistematskog i široko rasprostranjenog napada na civile, što je dosad utvrđeno u nizu pravomoćnih presuda. Osim toga, Tužiteljstvo je uvjereno da je postojao udruženi zločinački poduhvat, kao i prisilno premještanje stanovništva, umjesto “humanitarne pomoći” civilima u obliku autobusa.
Objava u medijima
Tužiteljstvo ima rok od 30 dana da najavi hoće li se žaliti ili ne. Nakon toga u roku od 75 dana mora predati žalbeni podnesak. Međutim, ti rokovi počinju teći od dana dostavljanja presude, a ona je napisana na francuskom, pa će prvo trebati proći par mjeseci dok se ne prevede na engleski. Predsjedavajući, francuski sudac Jean-Claude Antonetti, napisao je presudu na francuskom, na 108 stranica, uz dvadesetak stranica dodataka.
Ključna osoba zbog koje je Vojislav Šešelj oslobođen je sudac Frederik Harhoff, danski profesor međunarodnog prava koji je od 2007. radio na Haaškom sudu. U lipnju 2013. jedan danski dnevni list objavio je pismo koje je Harhoff poslao na pedesetak adresa svojih prijatelja i kolega.
Nagovorio suca
U njemu je oštro kritizirao oslobađajuće presude generalu Anti Gotovini, načelniku generalštaba JNA Momčilu Perišiću te šefovima Miloševićeve tajne policije Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću. Napisao je da su ga te presude, koje su u to vrijeme iznenadile mnoge, ostavile sa snažnim dojmom da je ICTY promijenio svoj smjer pod pritiskom vojnog establišmenta nekih utjecajnih zemalja, Sjedinjenih Država i Izraela. Danski sudac je izrazio žaljenje što su neki njegovi kolege podlegli političkom pritisku, otvoreno sugerirajući kako je dugogodišnji predsjednik suda Theodor Meron utjecao na kolege da donesu oslobađajuće presude Gotovini i Perišiću. Amerikanac Meron vodio je jedno od dva žalbena vijeća Haaškog suda. U delikatnom pismu, koje ga je stajalo nastavka karijere pred Haaškim sudom, Harhoff je osumnjičio Merona da je u zadnji čas uspio nagovoriti “ostarjelog turskog suca” da se predomisli i potpiše oslobađajuću presudu u slučaju Gotovina. Perišić i Gotovina su pravomoćno oslobođeni, ali je žalbeno vijeće poništilo oslobađajujuću presudu Stanišiću i Simatoviću i naložilo ponavljanje postupka. Oni sada čekaju presudu.
Šešelj je iskoristio aferu s pismom i zatražio uklanjanje Frederika Harhoffa iz tročlanog sudskog vijeća koje mu je sudilo. Tijelo koje je sud formirao da bi ispitalo Šešeljev zahtjev dalo je za pravo optuženiku. Suci su zaključili da je Harhoff izrazio pristranost u prilog osude optuženih rečenicom da je “do jeseni 2012. bila manje-više ustaljena sudska praksa da se vojni komandanti smatraju odgovornima za zločine koje počine njihovi podčinjeni”. Umjesto Harhoffa imenovan je senegalski sudac Mandiaye Niang, stalni sudac Haaškog suda za Ruandu, koji je od 2013. angažiran u žalbenim postupcima pred ICTY-jem. On Šešelja nije ni vidio, već je o Šešelju odlučio na osnovu proučavanja spisa.
Zaštita svjedoka
Sudac Antonetti je u četvrtak, u sažetku presude, oštro kritizirao manjkavosti haaškog Tužiteljstva. “Sudsko vijeće nije bilo korektno prema Tužiteljstvu. Nije dovoljno zaštitilo svjedoke, Tužiteljstvu nije omogućeno da prezentira sve dokaze”, rekla je bivša tužiteljica iz Šešeljeva slučaja Christine Dahl za Radio Slobodna Evropa.
Povezani tekstovi
