Ivana Petrović, urednica vanjske politike Dnevnika Nove TV, analizirala je komunikaciju premijera Andreja Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović uoči dolaska srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića u Hrvatsku.
Premijer Andrej Plenković na početku sjednice Vlade kratko se osvrnuo na posjet srbijanskog predsjednika: ”S aspekta Vlade želimo da taj posjet bude što konkretnij i sadržajniji, da u razgovoru koji ćemo voditi dotaknemo pitanje zaštite manjina. Tu je posebno pitanje nestalih, pravosudne suradnje, pitanje granice i povrata imovine. Vidim da ima nekih dilema i oko pitanja ratnih šteta. Treba podsjetiti na sporazum o normalizaciji i obvezama, potpisan 1996. godine u Beogradu i članak 7. Prema njemu, dogovor o nadoknadi štete trebalo je postići do šest mjeseci nakon potpisivanja. Do toga nikad nije došlo, razgovori su trajali, ali su prekinuti. Možemo i o tome razgovarati i pojasniti onima koji nisu toga svjesni’.’
Premijer spominje ratnu odštetu, a Predsjednica zaštitu manjina i pronalazak nestalih. Kako komentiraš različite politike Banskih dvora i Pantovčaka prema Srbiji i posjetu Aleksandra Vučića Hrvatskoj?
Rekla bih da se o zaštiti manjina i kompleksnom problemu nestalih slažu, no ovo s ratnom odštetom je nešto posve novo. Mislim da je to sve reperkusija loših komunikacijskih kanala između Ureda Predsjednice, premijera i ministarstva vanjskih poslova. To se da zaključiti iz svih izjava koje su prilično kontradiktorne u posljednjih deset, 15 dana. Također, izjava o ratnoj odšteti koju je premijer izrekao izazvala je prilično burne reakcije u Srbiji, prije svega od samog Vučića i Vulina, koji u svojim kritikama nikad inače nema mjeru i po tome je poznat.
Možda griješim, ali sve upućuje na to da Predsjednica nije na vrijeme premijera obavijestila o Vučićevu dolasku kako bi njih dvoje usuglašeno i temeljito popričali o tome i otprilike odredili polazišne točke i stajališta Republike Hrvatske u tom bilateralnom susretu, koji se inače, nije tajna, odvija pod tihim patronatom SAD-a. S obzirom na to, on joj kroz balončić koji se zove ratna odšteta to na neki način vraća kroz javni prostor. Kao što vidimo, Predsjednica se još nije o tome očitovala.
Hoće li ratna odšteta biti na stolu ili ne, to ne znam, ali znam da se takvi susreti pripremaju temeljito i dugo, da se stavovi bruse, da se znaju teme i da se znaju početni stavovi obiju strana. Stvar ratne odštete delikatna je stvar, kao i stvar nestalih. Pristati na ratnu odštetu za Srbiju bi značilo kompletno kapitulirati, negirati sve ono u što je posljednjih 15, 20 godina uložila cijeli svoj politički i diplomatski kapacitet. Pitanje ratne odštete, po meni, treba se otvarati politikom malih koraka, ne po platformi nepostojećeg sporazuma.
Povezani tekstovi
