D.I.C. Veritas

Dnevno.hr, 03.01.2019, KAKO JE MOGUĆE? – Otkrivamo šokantne informacije! Kći ubojice Hrvata vodi ured za dijasporu?!

U prošlom tekstu, ponovno smo aktualizirali pitanje slučaja „Gospić“. Podsjetimo, pred kraj mandata tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića, bivši pripadnici 117. Gospićke brigade, čija je kompletna dokumentacija nestala iz MORH-a, uz potporu i potpise bivših visokih državnih dužnosnika, uputili su instituciji predsjednika Republike Hrvatske, zahtjev za ukidanjem oznake državne tajne.

Kako je KOS radio na kompromitaciji Domovinskog rata?

Naša redakcija, nalazi se u posjedu izjava nekih svjedoka, koji smatraju da su određeni događaji na području Gospića 1991, bili potaknuti i organizirani, od strane pojedinaca u službi KOS-a, s jasnim ciljem kompromitacije same ideje hrvatske države.

Ovom prilikom, analizirati ćemo jedan konkretan ratni zločin koji je poslužio kao opravdanje za masovna uhićenja i likvidacije civila sa šireg područja Gospića i Karlobaga. U suvremenoj međunarodnoj povijesti, zločin nad civilima u Gospiću, naziva se i „Gospićkim masakrom“. Teret ovog zločina, desetljećima se pripisuje hrvatskoj državi i vojsci, iako postoje jasne indicije, pa i dokazi, da su pravi redatelji zločina, „bivši“ pripadnici KOS-a, koji su djelovali prema nalogu zloglasnog  general majora, Aleksandra Vasiljevića.

Za vrijeme Domovinskog rata, u Gospiću je pokušavala funkcionirati i civilna vlast. Između ostalih ustanova i službi, postajala je i kriminalistička policija, koja je obavljala poslove očevide ubojstava. Dana 16. listopada 1991, počinjen je masakr na mjestu Lipova Glavica blizu Perušića, navodno od četnika, kojom prilikom su pobijeni članovi dviju obitelji, Hećimović i Pocrnić. Ubijeno je ukupno sedam osoba. Zdenko Bando, koji je tada vodio vojnu policiju, na dan ovog zločina, sreo je dvojicu mladih inspektora, Tomislava Oreškovića i Milana Balenovića, koji su vozili vojni kamion, te ga izvijestili da idu na mjesto zločina izvršiti očevid. Kasnije, tijekom popodneva, Zdenko Bando, dobio je obavijest da dođe u bolnicu u Gospiću i bude dio tima, policije i pravosuđa, koji će izvršiti vanjsku obdukciju ubijenih.

Kronologija zločina u Lici

Daljnja zbivanja, Zdenko Bando opisuje na sljedeći način:

„Taj zločin nas je sve pogodio, jer se radilo o civilima, nenaoružanim starijim osobama, nezaštićenim, koji su živjeli u svojoj kući i nisu imale nikakve veze s oružanim sukobom, a na kućnom pragu, na svirep i okrutan način su pobijeni. Situacija u Gospiću i okolici tada je postala napeta, to je ogorčilo stanovništvo i branitelje, osjećala se neka mučnina i neizvjesnost, što dalje, kako dalje, što činiti… Uskoro je održan sastanak u kriznom štabu vodećih ljudi u Gospiću: Ž.Bolf, T.Orešković, M.Norac, J.Premuž, I.Dasović, M.Kasumović, I.Rukavina, K.Tomljenović, I. Marković gdje je donesena odluka o hapšenju Srba i istu večer da jedna grupa likvidira u plantaži, a zapovjednik vojne policije Stipe Rukavina, podijelio je vojnu policiju u grupe i imenovao zapovjednike grupa….“

Spomenuti kriminalistički inspektor, Tomislav Orešković, postao je poslije svjedok optužbe protiv Tihomira Oreškovića i drugih optuženih, kasnije i pravomoćno osuđenih, u slučaju „Gospić“. On je tvrdio da zločin u Lipovoj Glavici nisu počinili četnici, već da iza pokolja stoji Tihomir Orešković. Nekoliko dana prije masakra u Lipovoj Glavici, dogodio se masovni zločin nad Hrvatima u Širokoj Kuli i Bukovici. Ali taj događaj, zbio se na prostoru koji je bio pod kontrolom četnika, dok su Hećimovići i Pocrnići, ubijeni na dijelu teritorija koji se nalazio pod nadzorom hrvatske vojske. Vrhovni sud Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 31.svibnja, 1. i 2. srpnja 2004, donio je rješenje kojim je potvrdio pravomoćnu presudu protiv Tihomira Oreškovića za zločine nad civilima u Gospiću.

Između ostalog, u ovoj presudi i rješenju Vrhovnog suda, pod rednim brojem I Kž 985/03-9 stoji i sljedeće:

„Utvrđenje prvostupanjskog suda da su civile na Lipovoj Glavici likvidirali hrvatski vojnici, civile na plantaži borova Žitnik sudionici sastanka u tzv. operativnom stožeru dana 17. listopada 1991. godine ne potvrđuje navode optuženika Oreškovića o vertikalama kojima bi ti sudionici pripadali, a isto to se ne može reći niti za svjedoka Kasumovića koji na smetlištu Razbojište zajedno sa optuženikom Grandićem zatrpava civile to jutro ubijene na Lipovoj Glavici, kao niti za svjedoke Martina Markovića, Nikolu Zdunića i ostale hrvatske vojnike koji su svjedočili o zatočenju i likvidaciji civila…“

Dakle, ispada kako su prema utvrđenju prvostupanjskog suda, civile na Lipovoj Glavici, Hrvate, ubili „hrvatski vojnici“, po zapovijedi Tihomira Oreškovića.

S druge strane, na samom suđenju 2002. godine, za zločina na Lipovoj Glavici, optuženik Stjepan Grandić, optužio je Mirka Norca. Grandić se ustao i vikao: „Kao borcu, heroju i generalu, bilo bi me sram postavljati takva pitanja, znajući da sam kriv za sve, za Lipovu Glavicu!“

O navedenom incidentu, pisao je tada i Večernji list.

Nedvojbeno, Mirko Norac u praksi, nije bio nadređen Tihomiru Oreškoviću, koji je svakako najodgovorniji za sva zbivanja na području Gospića1991, a i kasnije. Norac, tada izrazito mlad i nezreo, vrlo je vjerojatno, unutar dramatičnog i teško ratnog stanja, uvučen u neke stvari, možda i mimo svoje volje, za što je odslužio i zatvorsku kaznu. Ali, po svemu sudeći, ključna osoba je Tihomir Orešković, koji je odslužio kaznu radi odgovornosti za ubojstvo srpskih civila, ali nije nikada procesuiran zbog ubojstva Hrvata.

Prijateljstvo obitelji Šeks i Orešković

Ovo nije jedini ovakav slučaj u Domovinskom ratu, no kada bi se utvrdila potpuna istina, znači kada bi se javno saznalo, da su tobožnji ekstremni domoljubi, u stvari radili za suprotnu stranu, i pritom pobili neke Hrvate, tada bi mnoge maske pale. Tihomir Orešković, nedavno je snimljen i na promociji knjige Vladimira Šeksa. Njihove fotografije, objavili smo u jednom ranijem tekstu, kao i informacije o prijateljstvu Karla Resslera, posinka Vladimira Šeksa i djece Tihomira Oreškovića.

Čini se, kako veze iz bivše države, koje su učvršćene tijekom najtežih godina za opstojnost Hrvatske, postaju zalog budućnosti, koju opet oblikuju isti ljudi i kadrovi. Croatiana Orešković, kćer Tihomira Oreškovića, radi za Vladu Republike Hrvatske kao voditeljica ureda za dijasporu. Ubojstva na Lipovoj Glavici, nisu jedina ubojstva Hrvata koja se pripisuju Tihomiru Oreškovića. Kao nalogodavca ubojstva Milana Levara, naveo ga je Ivica Rožić zvan Bijeli vuk. Taj iskaz, dao je bez odvjetnika, tako da se njegova izjava ne smatra dokazom. Ipak, nakon svega, valjda možemo postaviti legitimno pitanje- može li kćer ubojice Hrvata, voditi ured za dijasporu?

 

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.