‘Hrvati k'o papagaji ponavljaju da ubojice nisu mogle biti pripadnici hrvatske vojske zato što su u Dvor ušli tek 9. kolovoza, i to bez ispaljenog metka, kao i da su zatekli prizor u školi', izjavio je Savo Štrbac za Novosti.
Savo Štrbac, glavna i odgovorna osoba VERITAS-a, srpske inačice Documente koja “traga za istinom o ratnim zločinima, arhivira, dokumentira i suočava”, potvrdio je kako je zajedno s Dancima sudjelovao u izradi spornog filma “15 minuta – Masakr u Dvoru”.
Riječ je, podsjetimo, o teškom ratnom zločinu pri čemu je tijekom Oluje ubijeno devet teških bolesnika i invalida u kolicima miješane nacionalnosti.
U financiranju filma koji prvenstveno služi za ispiranje ljage s danskih UNPROFOR-aca na očigled kojih je počinjen pokolj i koji nisu reagirali, sudjelovala je i Hrvatska i to s 250 000 kuna. Slutnje da je Savo Štrbac bio angažiran kao konzultant, obistinile su se:
– Priznajem da smo mi u “Veritasu” autorima filma stavili na raspolaganje svu dokumentaciju koju smo godinama skupljali u vezi sa masakrom hendikepiranih civila u Dvoru, uključujući i imena i kontakte osoba sa srpske strane koji su imale bilo kakve veze sa ovim događajem, od kojih se većina i pojavljuje u filmu. Ni dvadeset godina kasnije, iako istragu vode i Srbija i Hrvatska, nije sudski utvrđeno k’o su počinitelji jednog od najstrašnijih zločina tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji.
Hrvati k’o papagaji ponavljaju da ubojice nisu mogle biti pripadnici hrvatske vojske zato što su u Dvor ušli tek 9. kolovoza, i to bez ispaljenog metka, kao i da su zatekli prizor u školi – izjavio je Savo Štrbac za Novosti i odmah se zatim nadovezao:
– Po “Veritasovim” istraživanjima te nesretne ljude pobili su pripadnici specijalne izviđačko-diverzantske jedinice HV, kojom je zapovijedao Matija Ciprić, koji i ne krije da je i 7. i 8. kolovoza bio u Dvoru, ali “jamči” da kod škole u vrijeme ubojstva nije bio nitko od njegovih ljudi, koje je on obučavao i odveo na bojišnicu. Često ističe da dolazi iz katoličke obitelji, da je vjernik i da ne bi mogao ubiti civila, kao ni zarobljenog vojnika. Istovremeno se javno hvali i ponosi nadimkom “Ustaša” koji nosi još iz mladih dana. A notorno je da ustaše, i kad su mantiju nosile, nisu prezale od monstruoznih i ritualnih ubojstava drugih i drugačijih, pa makar bili djeca, starci, žene i bolesnici – zaključuje Štrbac koji je sudjelovanjem u izradi filma odškrinuo vrata za mogućnost prebacivanja krivnje na Hrvate. Ova činjenica dodatno boli, ako se podsjetimo da smo i sami Savi Štrbcu dali vjetar u leđa i to sa – 250 000 kuna.
Činjenica je da je ovaj film u kojem se diskretno osuđuje Hrvate otkupio velik broj europskih država. One sada imaju priliku donijeti zaključak o krivnji Hrvata koja je daleko od istine. Brojna svjedočanstva, pa i videozapisi (o tome smo već pisali) potvrđuju teoriju da su nesretne bolesnike pobili pripadnici srpske postrojbe “Crvene beretke”. No, o tome se sve manje priča… Film je snimljen, mi smo ga platili, a Štrbac počinje s javnim blaćenjem Hrvatske vojske. I nitko, baš nitko u tome ne vidi ništa sporno…
Autor: T. Budak Srijeda, 09. Rujan 2015. u 21:04
Povezani tekstovi
