D.I.C. Veritas

e-Veritas, 17.08.2022, Savo Štrbac: NOĆ UOČI “OLUJE”

Već 27 godina početkom avgusta Krajišnici preko medija u regionu iznose sjećanja na Veliki krajiški egzodus, poznat i pod kodnim nazivom “Oluja”. To radim i ja. Tako sam i ove godine na više medija pričao kako sam dan uoči “Oluje” bio na sastanku sa predstavnicima Komisije za razmjene zarobljenika Petog muslimanskog korpusa i kako sam se po povratku u Knin, oko ponoći, u Domu vojske, gdje mi se nalazila kancelarija, susreo sa puk. Kostom Novakovićem, koji mi je, po mom sjećanju, rekao da po procjeni štaba Srpske vojske Krajine (SVK), čiji je i on bio član, neće biti opšteg napada sa hrvatske strane na SAO Krajinu, a ako ga i bude da će to biti napad ograničenog karaktera, najvjerovatnije na području Slunja,  nakon čega sam, umoran i umiren, otišao na spavanje.

Ujutro oko pet sati počeo je napad na cijelo područje sjev. Dalmacije, Like, Korduna i Banije. Tek kasnije sam, iz izvještaja F. Tuđmana, podnesenog u Saboru u januaru 1996, doznao da je Hrvatska za akciju “Oluja” angažovala 200.000 vojnika, od čega ih je u prvom ešalonu učestvovalo 138.500. Imajući u vidi procjenu štaba SVK i broj angažovanih vojnika sa hrvatske strane, godinama iznosim i moj najjači utisak – kako je moguće da se angažuje tolika vojska, koju je, sa svom tehnikom, trebalo dovesti na početne položaje kroz izvjesno vrijeme i prostor, a da to ostane neprimjećeno sa srpske strane, te da mi je to i danas i najjači utisak i enigma.

Na jednoj od televizija sa nacionalnom frekvencijom, na kojoj sam iznosio predhodnu priču, narednog dana gostovao je i dr Kosta Novaković, bivši načelnik Službe za informisanje SVK, te o našem susretu u noći uoči “Oluje” ispričao svoju priču: “Nije Savo korektno to interpretirao. Nije bila nikakva tajna da će Hrvatska izvršiti agresiju zato što smo mi iz hrvatskih sredstava informisanja, iz obavještajnih i drugih izvora imali takve podatke. Pored toga, to veče, mi smo imali novinski pul, kojeg smo zajedno osnovali ministar informisanja Kovačević i ja. Znači, novinari su bili svjedoci. Tu je bilo 40-ak novinara. Ja sam njima uveče prezentovao  da je takva situacija u Hrvatskoj, da je takva mobilizacija vojske, 200.000 vojnika već pripremljeno, tu su vojnici i iz Heceg Bosne, 12.000, tu je i Peti muslimanski korpus. Onda sam ja objasnio i da je Hrvatska iz zone dodira povukla civilno stanovništvo u unutrašnjost Hrvatske, da je takva tenzija da Hrvati moraju u narednih četiri, pet dana izvršiti napad i to da li će biti danas, noćas, jer i su oni nama stalno podigravali.

I prvu informaciju smo dobili četvrtog u 4,15 sati. Ja sam bio prvi oficir koji je dobio poruku od UNPROFOR-a da se javim preko oficira za vezu. Zvao me oficir za vezu. Ja sam trenutno bio otišao kući, možda od dva poponoći do 4 ujutro. Zašto? Mi smo znali da će biti napad, ali nismo znali baš koji dan, jer svakih 15 predhodnih dana, stalno, biće danas, biće danas. Mi smo imali to što smo imali ljudi. Pregovaralo se o planu Z-4. Bilo je oće biti, neće biti. Ali mi smo bili spremni.

Nije Savo bio sam. Bio je još jedan naš zajednički prijatelj, koji su bili u posjeti Bihaću. Meni je interesantno bilo, jer sam očekivao jednu informaciju. Sada ću vam kao ekskluzivu reći zbog čega. Dan, dva prije, general Mladić je, preko kancelarije  Mile Mrkšića, mene pozvao mogu li posredovati da on održi sastanak sa komadantom Petog muslimanskog korpusa gosp. Atifom Dudakovićem. I on je rekao:”reši to preko tih svojih”… Ja sam Dudakovića poznavao. I onda sam ja angažovao jednog oficira, pukovnika iz UNPROFOR-a, koji je istog dana otišao kod Dudakovića da ga pita. I Dudaković mu je rekao da ga sačeka i nakon sat vremena, valjda je razgovarao sa Izetbegovićem, nije prihvatio da održi sastanak. I onda smo mogli pretpostaviti da će nas i oni napasti zajedno sa Hrvatima. To sam ja prenio komandantu Mrkšiću i on se sa tim složio.

I sad, ja sam uveče čekao gosp. Štrpca i tog čovjeka, da kad dođu da vidim ima li možda još nešto, jer svaki put kad bi oni išli u Bihać, onda bi njih Dudaković primio, zato što je on bio u Kninu. Mislio sam da će oni donijeti još neku informaciju. Pitao sam ga baš tako: ‘Šta ima'? I kaže: ‘A kako je ovdje'? I ja sam mu rekao doslovno ovako: ‘Pitanje je samo časa kada će nas Hrvati napasti. Tu nema šta da se krije. Ali, evo, sada smo dobili telegram, ja sam bio tamo u štabu najstariji oficir, evo dobili smo telegram iz Generštaba Vojske Jugoslavije kao informaciju’. Piše doslovno dvije rečenice: ‘U sledećih 24 časa ne postoji opasnost da Hrvatska izvrši opštu agresiju. Moguće da budu demonstrativna dejstva preko prostora Slunja’. I ja sam njima rekao: ‘evo vidite šta piše’. I to je bilo. Odakle je gosp. Štrbac izvukao. Moram vam reći da pravi zabunu kod ljudi. Ljudi me zovu. I na drugim televizijama stalno to priča. U nedostatku novih priča, stalno to priča i to ponavlja. Moram reći da je to vrlo štetna izjava i da to nije korektno. Nije tačna…”

I dobro je da se gosp. Novaković javno oglasio i ispričao svoju verziju. U njegovoj priči ima toliko važnih detalja sa više aspekata da sam smatrao važnim i da ih, preko moje kolumne u “Politici”, podijelim i sa našim uvaženim čitaocima.

Odmah da kažem da se ne sjećam da je sa nama dvojicom bio i taj treći čovjek kada smo vodili razgovor u mojoj kancelariji. Ako je i bio, to ništa ne mijenja u mojoj percepciji toga razgovora.

Istina je da nikada nisam išao sam na razgovore sa muslimanskom stranom. Sastanci su se najčešće održavali na ček pointu UNPROFOR-a “Japanska krivina”, između Izačića, sa muslimanske, i Ličkog Petrovog Sela, sa srpske strane, na kojem je održan i onaj posljednji 3. avgusta 1995.

Ne sjećam se da mi je gosp. Novaković pokazao telegram Generlštaba VJ, ali mu vjerujem da su ga dobili i da su mu u Komandi SVK povjerovali da opšteg napada neće biti u roku od 24 časa, kao što sam i ja njemu povjerovao i otišao na spavanje.

Ovaj telegram je, po mom skromnom mišljenju, od suštinskog i istorijskog značaja, koji uveliko prevazilazi moja i Novakovićeva neslaganja oko toga ko je kome šta rekao te večeri. Telegram zaslužuje odgovore na mnoga pitanja, a posebno: ko ga je sastavio i sa kojim ciljem je poslat u Knin? Tim više što je procjena o nenapadanju u roku od 24 časa bila pogrešna a samim tim i obmanjujuća. I sa katastrofalnim posljedicama.

Ovaj tekst i pišem u uvjerenju da će gosp. Novaković takođe javno objasniti kakvu štetu, pored svega onoga što nam se desilo u roku od ona 24 časa “nenapadanja”, nanosi moja izjava. Volio bih da moje i Novakovićeve izjave o razgovoru u noći pred “Oluju” izazovu i druge učesnike da i oni iznesu svoja sjećanja ili dokaze o razlozima pada RSK. Posebno bih želio da ovom pisanijom”izazovem” i državne institucije Republike Srbije, poput Instituta za savremenu istoriju i Muzeja žrtava genocida, da što prije organizuju naučni skup na temu pada RSK. Tragedija koja se desila krajiškim Srbima u avgustu 1995. to svakako zaslužuje.

 

Baner Sufinansiranja Foto: ilustracija, Ministarstvo kulture i informisanja, 664x195

 

 

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.