Dvadesetdrugog januara 1993. godine Hrvatske oružane snage izvršile su agresiju na južne dijelove Republike Srpske Krajine (RSK). Agresija pod kodnim nazivom “Maslenica” izvršena je u toku realizacije “Vensovog plana”, kojim je godinu dana ranije RSK stavljena pod zaštitu mirovnih snaga UN-a (UNPROFOR). Bila je to treća po redu agresija Hrvatske na zaštićeno područje UN-a, u čije članstvo je primljena dvije godine ranije.
U narednih nekoliko dana hrvatske oružane snage su uspjele da zauzmu nekoliko desetina kvadratnih kilometara na Ravnim Kotarima, uključujući i aerodrom Zemunik i nekoliko visova na Velebitu, i da preuzmu kontrolu nad branom i hidroelektranom Peruća.
U ovoj agresiji najviše su stradala tri srpska sela: Islam Grčki, Kašić i Smoković, kao i etnički mješovita sela: Murvica, Crno, Zemunik Gornji, Poljica i Islam Latinski. Srbi iz pomenutih sela su pobijeni, prognani ili odvedeni u zatvore i logore. Njihova bogata imanja su opljačkana, opustošena i uništena, a kulturni spomenici, groblja i crkve devastirani, oskrnavljeni ili porušeni, među kojima i Dvori Janković Stojana u Islamu Grčkom sa crkvicom sv. Georgija (osveštana 1675), u kojoj je sahranjen poznati književnik Vladan Desnica, i crkve sv. Georgija u Smokoviću (osv. 1567) i sv. Ilije u Kašiću (osv. 1872).
U ovoj agresiji je, prema Veritasovoj evidenciji, poginulo i nestalo 346 Srba, od čega 55 civila, prosječne starosti 60 godina. Među žrtvama se nalazi i 34 žene, prosječne starosti 57 godina i troje djece do 12 godina starosti. Među žrtvama se nalazi i 65 dobrovoljaca sa prostora Srbije i BiH, koji su došli na Ravne Kotare da zajedno sa domicilnim Srbima brane njihova vjekovna ognjišta.
Od ukupnog broja žrtava do sada je rasvijetljena sudbina 335 lica, dok se na evidenciji nestalih vodi još 11, od čega 6 civila, među kojima su 3 žene. U zbjegovima je u narednih nekoliko mjeseci umrlo još 165 lica, uglavnom starije populacije. Iz gore pomenutih ravnokotarskih sela protjerano je više od deset hiljada Srba, koji su se raselili širom svijeta.
Jedan od težih zločina desio se već prvog dana agresije na prevoju Mali Alan na Velebitu, u neposrednoj blizini osmatračnice UNPROFOR-a, kada su pripadnici hrvatske specijalne policije iz zasjede ubili i masakrirali 22 pripadnika Srpske vojske Krajine (SVK) s područja Gračaca. Ovaj masakr počinili su pripadnici Petog voda iz sastava “Alfe”, kojim je komandovao Milijan Brkić zvani Vaso, donedavni zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog Sabora u predhodnom sazivu.
Operaciju “Maslenica” su planirali i izveli Janko Bobetko, Ante Gotovina, Ante Roso, Mirko Norac i Mladen Markač, uz znanje i odobrenje Franje Tuđmana, tadašnjeg predsjednika države i vrhovnog komandanta oružanih snaga RH, koji su već tada bili ili su naknadno unaprijeđeni u činove generala. U vrijeme ove agresije načelnik artiljerije sektora „Velebit“ bio je kosovski Albanac, Agim Čeku, do 1991. oficir JNA, od čijih granata je, usljed neselektivnog granatiranja po dubini područja opština Benkovac i Obrovac, najviše i stradalo civila. Čeku je na Kosovu od 1999. do 2006. obavljao dužnosti komadanta OVK i Kosovskog zaštitnog korpusa, a od 2006. do 2008 i predsjednika vlade.
Iako je agresija izvršena na zaštićenu zonu UN-a i pred očima mnogobrojnih pripadnika UNPROFOR-a, do sada, ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima, niko nije procesuiran za zločine nad Srbima počinjene u ovoj akciji.
Prema službenom popisu stanovništva u RH iz 1991. godine u Kašiću je živjelo ukupno 765 žitelja, od toga 757 (99%) Srba, u Smokoviću 1.029, od toga 989 (96%) Srba i Islamu Grčkom 1.139, od toga 991 (87%) Srbin. Trideset godina kasnije, prema popisu stanovništva u RH iz 2021, u Kašiću je živjelo 69, u Smokoviću 162 i u Islamu Grčkom 150 žitelja, bez oznake nacionalne pripadnosti.
Beograd, 21. januara 2024.
P R E D S J E D N I K
Savo Štrbac