1991.
* Milošević Dragan (1947) i Ranko (1923), otac i sin, odvedeni su iz svoje kuće u selu Voćarica, opština Novska. Pretpostavlja se da su odvedeni u logor “Marini selo”. Do danas se vode kao nestali. Pripadnici ZNG-a dan kasnije su u dvorištu kuće Miloševića svirepo ubili, majku, odnosno ženu Milošević Ljubicu (1923) i zaklali Đukić Čedomirku (1919).
* Krajnović Simo (1924) iz Gospića, odveden je iz svoje kuće na informativni razgovor sa kojeg se nije vratio.
* Đekić Vojislav (1947) iz Vukovara, sa još nekim Srbima, odveden na informativni razgovor u Dom tehnike. Par dana kasnije pronađen mrtav.
1993.
* Generalni sekretar UN Butros Gali je rekao u SB da je “Evropa i njena javnost zamorena i prezasićena jugoslovenskim ratom” i da nema mnogo spremnosti za neke energičnije incijative i ocjenio da raste uvjerenje da parcijalna rješenja nisu najbolji put i da je vrijeme da se ponovo razmišlja o nekom globalnom rješenju.
1994.
* Pregovori delegacija Hrvatske i RSK u Zagrebu naišli su na žestoka protivljenja tzv. pravih hrvatskih “domoljuba”. Oni su poručili da je “sporazumjevanje sa četnicima zločin protiv Hrvatske”
1995.
* Kopredsjednik mirovne konferencije za bivšu Jugoslaviju, Torvald Stoltenberg, i američki ambasador u Hrvatskoj, Piter Galbrajt, iznijeli su prijedlog za rješavanje problema Sremsko-baranjske oblasti. Prema ponuđenom prijedlogu, predviđen je prelazni period od dvije godine za reintegraciju ove oblasti u Hrvatsku. Oblast bi bila demilitarizovana, granicu prema SRJ zaposjeli bi odmah hrvatski carinici i policajci. Srpski predstavnici su odbili ponuđeni prijedlog, tvrdeći da nisu uvažene osnovne primjedbe srpske strane.
Veritas.info
Povezani tekstovi
