“Ja svakom čoveku prilazim sa verom da je pošten čovek. Ako nije, ako me prevari, šta mogu. Neka pred Bogom odgovara. Moje pravo nije da sudim o ljudima pre nego što oni pokažu šta su!” - Patrijarh Pavle.
Prvi slučaj: “Nenade, dobro jutro, javi mi se na ovaj broj čim ustaneš, trebaš mi hitno, na putu sam u Srbiji, Slobo razvojni fond BiH”. Ova SMS poruka u petak 7. oktobra 2022. u 7:40 stigla je na Nenadov mobilni.
Nenad i Bojana su izbjeglice sa područja Bosanskog Petrovca. Oboje su studirali u Beogradu a po završetku studija oženili se i nastanili u Banja Luci. Nikola je autoprevoznik sa registrovanom firmom, koja je u zadnje dvije godine zbog koranavirusa lošije poslovala. Iznenađeni porukom od njima nepoznatog čovjeka, odlučuju da ga nazovu. Sa njim razgovara Bojana, koja je inače dipl. ekonomista. Slobo joj govori kako im je u Razvojnom fondu BiH ostala jedna neraspodjeljena donacija od EU, koju bi htjeli mimo konkursa da dodijele nekom ko ima registrovanu autoprevozničku firmu. Slobo govori čistom ijekavicom i u razgovor “ubacuje” da je i njegova majka sa područja Bosanskog Petrovca. Na sva Bojanina pitanja o donaciji Slobo odgovara ležerno i stručno. Objašnjava joj da mogu izabrati donaciju od 5, 10 ili 15 hiljada evra, s tim da se za prvu ne plaća nikakva taksa, za drugu 250 a za treću 400 evra. Napominje da treba požuriti sa predajom papira o registraciji firme i uplatom takse. Predlaže joj da njemu direktno u Beograd u toku dana donesu papire za firmi i keš za taksu, a on će sve drugo srediti.
Vjerujući da ih je neko preporučio iz Udruženja autoprevoznika ili Ministarstva saobraćaja i veza R. Srpske, gdje je Nenad radio prije odlaska u privatnike, fascinirana i Slobinim saznanjima o njihovoj porodici, Bojana ga i ne pita odakle mu svi ti podaci.
U 09:32 Bojana Slobi šalje SMS: “Molim Vas da li je potrebno da imamo otvoren devizni račun?”. “Ne, isplata je u KM. Ide preko Sarajeva”. Bojana ga zove i obaviještava ga da su se odlučili za najveći iznos donacije i da će po sinu poslati papire i pare u Beograd, a pošto joj je sin mlad i ne poznaje Beograd, sa njim će putovati i njihov porodični prijatelj. Slobo joj sugeriše da je bolje da sin dođe sam jer priču o donaciji ne treba širiti.
Oko 11 sati sin kreće osobnim kolima za Beograd autoputem preko Hrvatske. U 11:20 Slobo šalje SMS Bojani “Nije me zvao vaš sin? “On je krenuo, u Hrvatskoj je, sad ću reći da vas zove? Ili da vas zove kad uđe u Srbiju? “Može kada uđe u Srbiju”. Ok, u redu! Pozdrav”.
Susret između sina i Slobe desio se oko 15 sati u centru Beograda, ispred Doma omladine. Sin zaustavlja auto na cesti, pali migavce i iz automobila Slobi predaje papire i 1.000 KM. I ne traži kusur. Slobo mu rukom pokazuje neki prozor na visokoj zgradi i govori mu “Tamo je moja kancelarija. Tu će tvoj otac u četvrtak potpisati ugovor”. Sin primjećuje da je Slobo krezub. Čim je izvršio predaju “paketa” javlja majci da je obavio predaju ali da mu Slobo ne ulijeva neko povjerenje zbog svog izgleda. Bojana istog momenta zove Slobu na broj sa kojim je sa njim komunicirala do tada. Automat javlja da je korisnik nedostupan. Tek tada je postala svjesna da su žrtve prevare i da su pare otišle u nepovrat.
Drugi slučaj: Beograd, utorak, 15. novembar 2022, jutro, oko 9,30 sati. U kancelariji “Veritasa” zvoni fiksni telefon. Službenica diže slušalicu: “Dobro jutro, ovde Dragan iz Razvojnog fonda Srbije. Treba mi gospodin Štrbac”, čuje se ugodan muški glas koji “cepa ekavicu”. “G-din Štrbac još nije došao, a ne znam ni da li će dolaziti danas”. “Možda mi i Vi možete pomoći. U fondu nam je ostala jedna neraspodjeljena donacija za nosioce poljoprivrednih gazdinstava na području Beograda. Postoji mogućnost da je dodelimo bez raspisivanja konkursa. Ja bih voleo da to bude izbeglica iz Hrvatske, pa ako znate nekog ko ispunjava ovaj uslov, prosledite mi njegov kontakt”.
Službenica se sjetila Đorđa, izbjeglice iz okoline Benkovca, kojem je otac ubijen u “Oluji”. U to vrijeme Đorđe je imao samo dvije godine. Nazove ga i prepriča mu razgovor sa Draganom iz Razvojnog fonda Srbije. Đorđe je saglasan da se njegov kontakt proslijedi Draganu.
Istog dana u 10:43 Dragan zove Đorđa, koji poziv Đorđe propušta. Pet minuta kasnije Đorđe zove Dragana. Dragan Đorđu ponovlja ono što je već ranije saopštio službenici “Veritasa”, dodajući da može birati visinu donacije između 5, 10 i 15 hiljada evra. Za onu od 5 hiljada ne plaća se ništa, za onu od 10 hiljada se plaća 180 evra, a za onu od 15 hiljada 280 evra u dinarskoj protuvrijednosti na ime neke takse.
Đorđe vjeruje Draganu i zbog toga što je u njihovom “poznanstvu” posredovao “Veritas” i što govori “po naški”. Đorđe se opredjeljuje za najveću donaciju. Dragan mu predlaže da se sastanu što prije. Savjetije mu da donese papire od firme i pare za taksu a on će popuniti formulare i uplatiti taksu. Predlaže mu da se sastanu u blizini njegove kancelarije ispred Doma omladine. Uzgred mu skreće pažnju da dođe sam kako se ne bi širila priča o donociji.
Đorđe je na sastanak iz Surčina došao sa kolima u društvu sa svojom djevojkom. Zaustavili su se u blizini Doma omladine. Đorđe je upalio sva četiri migavca, izišao iz auta i čovjeku koji ga je čekao predao papire za firmu i 32.000 dinara. Dragan je Đorđu rekao da mu je potrebno 2-7 dana do potpune realizacije ove donacije. Đorđe je zapazio da je Dragan star između 45-50 godina, da je krezub i da ima kratku sjedu bradu i kratku sjedu kosu, naprijed malo proćelav. Susret je trajao svega minutu a cijela “operacija”, od prvog kontakta do predaje “paketa”, trajala je oko dva sata.
Dva dana kasnije Dragan se ponovo javio na “Veritasov” fiksni telefon i zamolio službenicu da mu ponovo izdiktira Đorđev broj mobilnog pošto ga prvi put nije dobro zapisao. Nakon toga, u 9:39 Dragan zove Đorđa, sa drugog broja mobilnog, i saopštava mu da će ga pozvati u petak ili ponedjeljak u svoju kancelariju na potpis ugovora. Usput mu napominje da je jedan korisnik odustao od donacije koju bi htio takođe dodijeliti nekom izbjeglici iz Hrvatske pa ako zna nekog sa registrovanim poljoprivrednim gazdinstvom da mu da njegov kontakt. U tom trenutku kod Đorđa se javlja trunka sumnje, pa mu odgovara da nema takav kontakt.
Sutradan Dragan obaviještava Đorđa da je sve u redu sa njegovim predmetom i da dođe u ponedjeljak u 13 sati u njegovu kancelariju u Makedonsku 22. da potpiše ugovor a u utorak će mu biti prebačene i pare. Đorđe je u ponedjeljak ujutro zvao Dragana na oba telofonska broja. Korisnik je bio nedostupan. Tog trenutka i Đorđe je postao potpuno svjestan da je prevaren.
Naravoučenije: I Bojana i Đorđe su svjesni da su žrtve profesionalnog prevaranta. Ni izgubljene pare ne bole koliko povređeni ego. Da im je neko pričao da se njemu desila ovakva prevara, rekli bi mu da je i naivan i pohlepan i da se to njima ne može desiti. U početku od sramote nisu nikome ni pričali šta im se desilo. Tješili su sami sebe da i nisu mnogo platili za nauk. Da bi zaštitili i druge potencijalne žrtve ovog i sličnih prevaranata, ipak su prihvatili moj prijedlog i svoja iskustva ispričali beogradskim inspektorima za prevare.
Veritas.info
