D.I.C. Veritas

e-Veritas, 30.05.2020, Saopštenje povodom godišnjice stradanja izbjeglica iz Krajine od NATO bombardovanja Surdulice (30/31.05.1999)

U noći 30/31. maja 1999. godine NATO avioni su bombardovali područje opštine Surdulica sa 4 projektila velike razorne moći. Pogođena je specijalna bolnica za plućne bolesti “Sanatorijum” u jugoistočnom dijelu Surdulice. Dva projektila su direktno pogodila paviljon u kome su bile smještene izbjeglice iz bivše Republike Srpske Krajine, a jedan je pao u paviljon staračkog doma. Znatno je oštećen i paviljon sa plućnim bolesnicima. U tim objektima poginulo je 19 osoba dok ih je više desetina povređeno.

U paviljonu sa izbjeglicama ubijeni su:  Malobabić Bosiljka (53) i njena djeca Milena (20), Rade (19) i Milenko (16),  Slijepčević Mila (90), Manojlović Dušan (72), Manojlović Milica (77) svi iz Sjeničaka, opština Karlovac, Napijalo Dragić (70) iz Vojnića, opština Vojnić, Janjanin Bogdanka (74) iz Maličke, opština Vrgin Most, Popović Slavko (60) iz Donjeg Skrada, opština Krnjak, Budisavljević Petar (60) iz Vrhovina, opština Vrhovine, Pavković Đorđe (45) iz Pavkovića, opština Krnjak, Žigić Rade (52) iz Tuka, opština Korenica, Malešević Danica (61) iz Tušilovića, opština Krnjak i Vučković Milanka  (65) iz Kosjerskog, opština Duga Resa.

U obližnjem staračkom domu ubijeni su: Rašić Stana (66) iz Krive Feje, opština Vranje; Milanović Bosna (68) iz Vlasina Okruglice, opština Surdulica, Veličković Desanka (67) iz Kalimanca, opština Vladičin Han; Rangelov Stamen (61) iz Božica, opština Surdulica.

Dijelovi njihovih tijela nekoliko dana su izvlačeni iz ruševina i skupljana sa okolnih stabala i vršena njihova rekonstrukcija radi identifikacije po pripadnosti određenoj osobi do prepoznatljivosti. Međutim, dejstva bombardovanja su bila toliko razorna da je kompletno uništen anatomski sastav kako čvrstih tako i mekih tkiva za nekoliko tijela zbog čega su, uprkos upornosti i želji patologa, troje izbjeglica ostali neidentifikovani: Manojlović Milica i braća Rade i Milenko Malobabić.

Njihovi životi postadoše “kolateralna šteta” u  “humanitarnoj misiji” apsurdnog i ciničnog naziva “Milosrdni anđeo”.

I identifikovani i neidentifikovani posmrtni ostaci izbjeglica sahranjeni su na Masuričkom groblju u Surdulici, daleko od njihova zavičaja u Lici i na Kordunu, kojeg napustiše u avgustu 1995. godine spašavajući glave pred hrvatskom vojskom u akciji pod kodnim nazivom “Oluja”, na zapadne dijelove RSK, koji su se u to vrijeme nalazili pod zaštitom mirovnih snaga UN-a.

Za oteti zavičaj i izgubljene živote izbjeglica iz Like i Korduna i staraca iz okolice Surdulice još niko nije odgovarao.

 

U Beogradu i Banja Luci, 30. maja 2020.

 

P R E D S J E D N I K

Savo Štrbac

 

 

 

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.