Odbijanjem da se optuženim hrvatskim ratnim pilotima sudi u odsustvu zbog bombardovanja izbjegličke kolone na Petrovačkoj i Prijedorskoj cesti 1995. godine ostaje nerasvijetljena cijela istina o pravnoj, političkoj, vojnoj, ali i sociološkoj prirodi ovog ratnog zločina, koji je nesumnjivo predstavljao završni čin etničkog čišćenja Srba u Hrvatskoj.
Kaže ovo za “Glas Srpske” advokat Dušan Bratić, zastupnik žrtava s Petrovačke ceste, navodeći da mnogobrojna dokumenta hrvatske vojske i države, audio i video-zapisi i drugi dokazi daju uvid u ovaj zločin, koji je imao veću ulogu nego što je naše društvo do danas spoznalo.
- Od ideje do izvršenja sve ima svoju personalnu i istorijsku zločinačku vertikalu u kojoj nema nevinih, već se razlikuju samo po stepenu krivice i pobudama ili narodskim jezikom po tome čiji su prsti bili duži, a čiji kraći. Rasvetljavanje ovih okolnosti je društveno nužno, jer analizom prošlosti i podsećanjem jedan narod sprečava da mu se istorija ponavlja – kaže Bratić dodajući da nikakvog vojnog smisla nije bilo u ovim dejstvima.
Kaže da je to bila klasična upotreba sile, oružani napad na civilno stanovništvo radi zastrašivanja jedne nepoželjne nacionalne grupe nakon okončane vojne operacije. Na taj način, kaže, Srbima je poslata krvava simbolična poruka: “Idite i ne vraćajte se”.
- Ovaj zločin, za koji su optuženi hrvatski piloti Vladimir Mikac, Zdenko Radulj, Željko Jelenić i Danijel Borović predstavlja završni čin etničkog čišćenja osmišljenog na brionskoj sednici. Želeli su i na kraju dobili etnički čistu državu – kategoričan je Bratić, poručujući da u vertikali odgovornosti za ovaj strašni zločin nema nevinih, već razlika postoji samo po stepenu krivice i pobudama.
Osvrćući se na optužbe koje stižu iz Zagreba, da se navodno radi o političkom procesu, Bratić kaže da se na ovaj način vrši pritisak na Beograd da se suđenje ne otvara da bi vremenom pomrli svjedoci i okrivljeni, jer slučaj Petrovačke ceste demaskira navodnu čistotu vojne akcije “Oluja”. Objašnjavajući razloge zašto još, ni nakon dvije godine od podizanja optužnice, nije započet sudski postupak, kaže da oni nisu pravno političke prirode, a ni u sferi državne politike. Razlozi su, ističe, sudske prirode.
- Sudije iz krivičnog vanpretresnog veća Višeg suda odlukom da se suđenje u odsustvu i ne razmatra dok ih Hrvatska ne obavesti da su optužnice uručene, dopustile su da im to bude opravdanje da ne sude hrvatskim domobranima na taj način, pretvarajući ovaj sud u sigurnu kuću za sve ratne zločince. Ali nadam se da će i to uskoro biti rešeno, jer svako nečinjenje predstavlja krivično delo. Sud je dužan da sudi, do donosi odluke. Ako smatraju da ne mogu suditi hrvatskim pilotima u odsustvu, neka to i kažu, donesu jednu takvu odluku. Ali, oni ni to ne rade te od suđenja prave cirkus – poručio je pravni zastupnik žrtava Petrovačke ceste.
Na kraju je dodao i da raketiranje kolone na Petrovačkoj i Prijedorskoj cesti nisu jedina dva dejstva Hrvatskog ratnog vazduhoplovstva po izbjegličkim zbjegovima u “Oluji”. U Ličkoj Kaldrmi, 7. avgusta u 18.10 časova, nakon što je načelnik artiljerije u Zbornom području Split pukovnik Marko Rajčić odbio naređenje admirala Davora Domazeta Loša da tuče topovima, dejstvovano je avijacijom po civilnoj koloni.
Posebno odjeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu potvrdilo je u junu 2022. godine optužnicu protiv četiri visoka oficira Hrvatske vojske zbog ratnog zločina nad srpskim civilima, jer su u akciji “Oluja” 7. i 8. avgusta 1995. godine naredili avionsko raketiranje kolone izbjeglica na Petrovačkoj cesti i u mjestu Svodna kod Novog Grada.
U avionskom raketiranju je identifikovano 13 ubijenih, od kojih šestoro djece, kao i 24 ranjenih.
Nestanak
Prema izvještaju predsjednika Vlade Hrvatske Nikice Valentića, dostavljenom Franji Tuđmanu 17. avgusta 1995. godine, u toku i neposredno nakon operacije “Oluja2 iz Hrvatske je izbjeglo oko 350.000 Srba, a ne 220.000 ili 250.000. Ukupno s operacijom “Bljesak”, kako navodi Bratić, otišlo je oko 550.000 Srba od 587.000, koliko ih je bilo 1991. godine.
Veljko Zeljković