DA JE u Hrvatskoj na snazi verbalni delikt koji žandari Davora Božinovića i Andreja Plenkovića dosljedno utjeruju u kosti nepoćudnih građana, splitski aktivisti Zoran Burić i Marko Gaj mogli su shvatiti šestog dana ovog mjeseca kada su pred zgradom poznatom kao Banovina prvo dobili nekoliko sočnih uvreda, potom otrpjeli i fizički napad, da bi, na koncu, splitska policija prekršajno prijavila napadače, ali i njih.
Zanima vas koji su prekršaj počinili Burić i Gaj?
Došli su na 28. obljetnicu protesta splitskih radnika pred Banovinom i mirno razvili nevelik transparent na kojem je pisalo: “Sašo Gešovski, Kavadarci, 31. 10. 1971 – Split, 6. 5. 1991., nevina žrtva ratnih zločinaca Slobe i Franje.”
Ubojstvo kao herojski čin
Kao što je poznato, protest je 6. svibnja 1991. godine održan u organizaciji Brodosplitova ogranka Hrvatske udruge sindikata, a na poticaj Franje Tuđmana. Srpski su pobunjenici tih dana pod opsadom držali hrvatsko selo Kijevo, što je jugoslavenska armija pasivno promatrala pa se revoltirano mnoštvo okupilo pred njezinim zapovjedništvom u Banovini. Tijekom višesatnog prosvjeda hicima iz mase ubijen je ročni vojnik Gešovski. Hrvatska mitotvorna industrija događaj je, u međuvremenu, pretvorila u herojski čin – istina je da se vojska toga dana držala više nego rezervirano – dok je pogibija Gešovskog postala tema o kojoj je pametnije šutjeti.
Vjerujemo da vam i dalje nije jasno koji su zakonski članak svojim transparentom prekršili Burić i Gaj.
Prema Božinovićevim i Plenkovićevim utjerivačima pravovjerja, postupali su suprotno članku 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. A u njemu stoji: “Tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 300 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.” Da, Zakon zaista spominje njemačke marke jer nije mijenjan od 1977. godine. Svejedno, sudovi ga ažurno primjenjuju prema tečaju po kojem jedna nepostojeća marka vrijedi 1,95 eura.
U kraćem telefonskom razgovoru policija nam je dodatno opisala Burićev i Gajev prijestup: “Te dvije osobe su došle na mjesto održavanja javnog okupljanja i držale transparent čiji sadržaj nije bio primjeren i to je, zapravo, bio povod daljnjeg narušavanja javnog reda i mira.”
Dakle, Buriću i Gaju hrvatska policija daje ulogu koju žena u minici ima u tikvama muških šovinista: kao što ona nogama provocira silovatelje, tako su i oni transparentom iritirali napadače. Da su držali jezik za zubima, odnosno, da nisu držali ništa, pa ni transparent, ne bi bili napadnuti, smatra policija.
Policija, međutim, ne objašnjava što nije primjereno u citiranom tekstu. Istina, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman otišli su u pakao bez pravomoćne presude za ratne zločine, no isto je tako nepobitno da su obojica vodili krvave politike čiji su ciljevi u Bosni i Hercegovini godinama bili vrlo kompatibilni. Zločinačka narav njihovih režima, uostalom, rekonstruirana je i u Haagu u brojnim presudama pa se neosuđivanost obojice prije može smatrati posljedicom spleta bioloških okolnosti, nego nevinosti.
Oživljavanje Karamarka
Što sve ovo znači?
Da je pod vlašću Andreja Plenkovića oživljena glasovita misao Tomislava Karamarka iz 2014. godine: “Svatko će u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni neće to moći, nego će morati poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su Domovinski rat, branitelji, naši poginuli, politička doktrina dr. Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška.”
Koji tjedan nakon što su Burić i Gaj išamarani, izvrijeđani i prekršajno prijavljeni, u Splitu je zabilježen još jedan napad. Tijekom dodjele nagrade “Zlatni kurac” na mjesnog je aktivista Bojana Ivoševića nasrnuo vlasnik tvrtke “Akceleracija” sa suprugom. Policija je u ovom slučaju prekršajno prijavila napadače, ali, naravno, ne i napadnutog. Zašto bi ga uopće prijavila? Postoji li ponašanje koje agresivci neće doživjeti kao poticaj za divljanje?
Ne postoji. Postoji samo ponašanje koje hrvatska policija više neće tolerirati, a to je dovođenje u sumnju Franje Tuđmana. Bitno je ne dirati nacionalne mitove. Sve ostalo država oprašta.
Zaključimo s konstruktivnim prijedlogom aktivistima: želite li ubuduće izbjeći legalističke zamke, budite što precizniji i nazovite Franju Tuđmana neosuđenim zločincem.
Povezani tekstovi
