Nikad nisam požalio zbog toga što sam napravio, ponosan sam na to i nikad to ne bih povukao. Ovo je jedan od najboljih načina da završiš karijeru i sretan sam zbog toga”, zaključio je ovih dana ex-reprezentativac Josip Šimunić priču o vlastitoj sramoti. Onoj kada je u Masimiru nakon utakmice protiv Islanda izvikivao ustaški poklič “Za dom”, pa mu je Fifa zabranila nastup na Svjetskom prvenstvu u Brazilu.
Šimunić se žalio CAS-u, ali i Sportski arbitražni sud ga je odbio. U svijetu kao i normalnom dijelu hrvatske javnosti NDH je dijagnosticiran kao zločinačka paradržava, koja je stvorena zahvaljujući Hitleru, a skupa s njim je i skončala. Kakvi god bili kasniji komunistički zločini, ništa ne može oprati ustaški režim i poklič “Za dom spremni”.
Dvije godine nakon maksimirskih eskapada Josip Šimunić pokazuje da ga kazna nije promijenila. Neizlječivi recidivist, serija 1941.-1945., glasila bi medicinska dijagnoza:
“Rekao sam im da očito nemaju pojma o hrvatskoj povijesti. Nakon toga su se svi urotili protiv mene. No to je život. Želim im pokazati da nisam napravio ništa loše. Ako oni nisu sretni zbog toga, to je njihov problem”, rekao je Šimunić za Croatiansports.com.
Uzgred, unatoč ovakvim stavovima, Hrvatski nogometni savez još ga je imenovao pomoćnikom izbornika Ante Čačića. Možda nema direktne poveznice, ali šef HNS-a Davor Šuker ne jako davno fotografirao se na grobu Ante Pavelića u Madridu. Iz tog kuta situacija je mnogo razumljivija, jer ako je slikanje dozvoljeno Jupiteru, onda je skandiranje dozvoljeno Šimuniću.
Samo kad takvo asocijalno ponašanje na stadionima ne bi povlačilo sve slabije rezultate u školi. A Šimuniću se baš to događa; najprije je uhvaćen kako izvikuje ustaške parole, onda je branio NDH, a naposljetku je počeo loše učiti. I to ne, kako se moglo očekivati, na studiju povijesti, nego na Višoj trenerskoj akademiji.
Prema službenim podacima, izašao je na svega tri ispita prije odustajanja, a donio je jedinicu iz psihologije i, da stvar bude gora, Šimunić je bio jedini od 23 kandidata kojemu je to uspjelo.
Ali u državi kakva je Hrvatska, loši đaci asocijalnog ponašanja uvijek imaju pravo na novu priliku – pokazati da mogu još gore.
Povezani tekstovi
