Emina Ališić, Aziz Sadžak i Sakib Šahdanović, bosanski državljani koji žive u Njemačkoj, dobili su spor protiv Slovenije i Srbije jer im podružnice njihovih banaka u Sarajevu i Tuzli godinama nisu isplatile deviznu štednju. Prema odluci Europskog suda za ljudska prava (ECHR) u Strasbourgu, Slovenija je odgovorna za povrat stare devizne štednje štedišama Ljubljanske banke u podružnicama izvan Slovenije, a Srbija je odgovorna za povrat štednje štedišama Invest banke izvan Srbije.
Model za ostale
Riječ je o epohalnom koraku u rješavanju dva desetljeća starog problema isplate stare devizne štednje na području bivše Jugoslavije. Jer, kako je preporučio Sud u Strasbourgu, ona treba biti osnova, odnosno model i za ostale slučajeve u kojima devizne štediše traže povrat svojih deviznih depozita.
- Ova pilot presuda kojom je Europski sud utvrdio odgovornost Slovenije značajna je za sve štediše Ljubljanske banke koji imaju tzv. staru deviznu štednju položenu u toj banci, ali i za Republiku Hrvatsku na njenom putu u članstvo Europske Unije – kaže Štefica Stažnik, zastupnica Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
Može se tražiti ostatak
Sud je naložio Sloveniji da šest mjeseci od konačnosti presude osigura tužiteljima, ali i svim drugim štedišama u istom položaju povrat stare devizne štednje pod istim uvjetima pod kojima su povrat ostvarile štediše tih banaka na području Slovenije. Kako napominje Stažnik, presuda se ne odnosi na one štediše kojima je staru deviznu štednju isplatila bilo koja druga država sljednica, a to se odnosi i na štediše zagrebačke podružnice Ljubljanske banke kojima je Republika Hrvatska u cijelosti isplatila staru deviznu štednju. Oni kojima je isplaćen samo dio imaju pravo potraživati razliku od Slovenije.
Riječ je o prvoj presudi koja se tiče Ljubljanske banke vezanoj uz deviznu štednju u BiH. Sud je već donio presudu u sličnom slučaju koji se odnosio na štediše u Hrvatskoj. Riječ je o slučaju “Kovačić i drugi protiv Slovenije” u kojemu su tri štediše iz Hrvatske tužili Sloveniju i Ljubljansku banku pozivajući se na Konvenciju o ljudskim pravima s ocjenom da su im prava iz te konvencije kršena jer ne mogu do svoje imovine u staroj Ljubljanskoj banci. Sud je tada tužbu odbio jer je u međuvremenu došlo do isplate deviznih depozita dvojici u spomenutom slučaju, dok je za treću stranku zaključeno da je tužba Sudu za ljudska prava u Strasbourgu bila neopravdana jer tužeća stranka prije toga nije bila iskoristila sva pravna sredstva u Hrvatskoj. No, u presudi donesenoj 2008. Sud je uputio države sljednice na postizanje dogovora o pitanju stare devizne štednje jer je pretrpan sličnim zahtjevima štediša. Ocijenio je da bi takav dogovor omogućio kompenzaciju štedišama.
Pet sudaca iz SFRJ
Sud je Sloveniji i Srbiji naložio i povrat sudskih troškova, ali nije prihvatio tvrdnje štediša da su u slučaju neisplate stare devizne štednje bili diskriminirani na osnovi nacionalnosti, odnosno državljanstva. S druge strane, ECHR je ocijenio da im je u Sloveniji i Srbiji bila kršena mogućnost učinkovite pravne zaštite, ali nije prihvatio navod iz tužbe da do pravnog lijeka nisu mogli doći niti u ostalim državama sljednicama bivše SFRJ.
U sastavu sudaca koji su odlučivali o predmetu bilo je i pet sudaca iz država sljednica SFRJ (Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije i Makedonije). Slovenski sudac Boštjan M. Zupančič dao je odvojeno mišljenje na presudu, navodeći da će presuda u korist BiH štediša, iako još nije pravomoćna, dati “politički dojam” o tome tko je u sporu Hrvatske i Slovenije oko štediša Ljubljanske banke u Hrvatskoj u pravu, zbog čega Hrvatska možda neće konstruktivno sudjelovati u rješavanju tog pitanja.
Ova presuda u korist bosanskih štediša nije konačna jer se stranke na nju mogu žaliti u roku od tri mjeseca Velikom vijeću ECHR-a. Predstavnik slovenske vlade za pitanja sukcesije Rudi Gabrovec smatra da je presuda pristrana i najavio je žalbu Slovenije.
‘Pristrana presuda’
“Presudu još proučavam, ali je ona vrlo pristrana i na nju ćemo zasigurno podnijeti žalbu”, rekao je Gabrovec za Slovensku tiskovnu agenciju STA. Glavni argument žalbe će biti da Slovenija i Ljubljanska banka nisu uzele devizne depozite iz podružnice u Sarajevu pa zato nisu dužne niti vratiti novac štedišama. O tome hoće li se dopustiti razmatranje žalbe odlučuje vijeće od pet sudaca.
Nakon konačnosti slijedi izvršenje presude koje će nadzirati Odbor ministara Vijeća Europe. U postupku izvršenja ove presude na potezu je Slovenija, koja treba osmisliti mjere kojima će osigurati povrat stare devizne štednje štedišama, odnosno izvršiti ovu presudu.
‘Prekršeno je pravo na uživanje imovine’
Troje štediša BiH tužili su BiH, Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju i Makedoniju jer ne mogu doći do svojih ušteđevina, a sljednice nekadašnje Jugoslavije još nisu riješile pitanje stare devizne štednje.
U svojoj tužbi posebno su istaknuli dugotrajnost vremena u kojemu države sljednice nisu postigle dogovor o tome kako isplatiti stare devizne štediše te da u pojedinim državama nemaju učinkovitog pravnog lijeka, što smatraju kršenjem temeljnog ljudskog prava na uživanje vlastite imovine prema 1. članku 1. protokola Europske konvencije o ljudskim pravima.
Sud je utvrdio odgovornom Republiku Sloveniju za “povredu prava na mirno uživanje vlasništva i prava na učinkovito pravno sredstvo štedišama koji su svoju deviznu štednju položili u podružnice Ljubljanske banke izvan teritorija Slovenije te Srbiju za neisplatu devizne štednje položene u Invest banci izvan teritorija Srbije”.
Povezani tekstovi
