Gostujući kod Krune Une Mitrović u emisiji “Puls Srbije”, predsednik Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac govorio je o odluci Ustavnog suda Hrvatske i izneo tvrdnje da navodi koji se odnose na Marka Perkovića Tompsona i njegovog brata nikada nisu bili predmet adekvatne istrage.
Najnovija odluka Ustavnog suda Hrvatske, kojom je usvojena ustavna tužba braće Slobodana i Milana Berića iz Beograda, ponovo je otvorila pitanje procesuiranja ratnih zločina počinjenih nad srpskim civilima tokom i nakon vojno-policijske akcije “Oluja”. O značaju ove odluke i njenim pravnim posledicama govorio je predsednik Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac, gostujući kod Krune Une Mitrović u emisiji “Puls Srbije”.
Štrbac je rekao da je do ove odluke prethodio dugogodišnji pravni proces kroz hrvatske i međunarodne institucije.
- Ovo je, mislim, deseta odluka različitih sudova, hrvatskih i međunarodnih. Do sada su svi redovni sudovi u Hrvatskoj odbijali tužbeni zahtev braće Berić za naknadu štete zbog ubistva njihovih roditelja, uz obrazloženje da je nastupila zastarelost potraživanja – rekao je Štrbac.
Kako je objasnio, prema hrvatskom zakonodavstvu rok za podnošenje zahteva za naknadu štete je ograničen, osim u slučajevima kada postoji pravosnažna presuda za ratni zločin.
- Ako postoji osuđujuća presuda za ratni zločin, onda nema zastare ni za krivično delo ni za naknadu štete. Međutim, kada nema presude za ratni zločin, sudovi odbijaju zahteve pozivajući se upravo na zastarelost – naveo je on.
Štrbac je rekao da su zbog takve sudske prakse on i grupa advokata još 2017. godine odlučili da se obrate Evropski sud za ljudska prava, tvrdeći da Hrvatska nije sprovela delotvornu istragu.
- Videli smo da se u slučajevima kada su osumnjičeni pripadnici hrvatskih snaga istrage vode godinama bez rezultata. Zato smo se obratili Evropskom sudu zbog neučinkovite istrage, odnosno zbog toga što država nije efikasno istražila ubistva – rekao je Štrbac.
“Hrvatska nikada nije ispitala ulogu Tompsona u slučaju Uzdolje”
Govoreći o ubistvu sedmoro starijih srpskih civila u selu Uzdolje kod Knina 6. avgusta 1995. godine, predsednik Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac izneo je tvrdnje da hrvatske institucije, uprkos iskazima svedoka, nikada nisu ispitale moguću ulogu pevača Marka Perkovića Tompsona i njegovog brata u ovom slučaju.
Kako je rekao u emisiji “Puls Srbije” kod Krune Une Mitrović, jedna od ključnih svedokinja godinama pred hrvatskim sudovima, sudovima u Srbiji, Međunarodni sud pravde i Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju daje identičan iskaz.
Prema Štrpčevim rečima, svedokinja je ispričala da su grupu srpskih civila zarobila trojica pripadnika hrvatskih snaga, od kojih su dvojica, kako tvrdi, prema njima postupala korektno, dok je treći, kojeg opisuje kao dugokosog muškarca “krvavih očiju”, ostao sa starijim ljudima.
- Jedan od vojnika joj je, prema njenom iskazu, rekao: “Znaš li za pevača Tompsona? Ovo ti je njegov brat. Da je on ovde, ne bi smela ni da zucneš” – rekao je Štrbac, dodajući da je svedokinja kasnije u kampu UNPROFOR-a u novinama videla fotografiju Marka Perkovića Tompsona i zaključila da veoma liči na čoveka kojeg je videla tog dana.
Štrbac tvrdi da se u dokumentaciji koja je bila predmet razmatranja pred Ustavnim sudom Hrvatske navodi da su i Marko Perković Tompson i njegov brat Dražen bili pripadnici iste jedinice koja se nalazila na tom području tokom akcije.
- Tompsona, iako to piše u njihovim dokumentima, niko nikada nije ni pitao gde je bio tog dana. Mi odavde poručujemo hrvatskim institucijama da utvrde da li je u pitanju bio on ili njegov brat, jer smatramo da postoje okolnosti koje zahtevaju ozbiljnu istragu – rekao je Štrbac.
On je ocenio da hrvatski mediji izbegavaju da prenesu ove navode zbog, kako tvrdi, posebnog statusa koji Marko Perković Tompson ima u hrvatskom društvu.
- Očigledno postoje zaštićene kaste. O ovome se ne piše upravo zato što je reč o Tompsonu, koji okuplja veliki broj ljudi i predstavlja važnu javnu ličnost u Hrvatskoj – rekao je Štrbac.
