Vekić, koji je na čelu MUP-a bio od kolovoza 1991. do travnja 1992., izjavio je u nastavku suđenja Merčepu da je optuženog za savjetnika ministra u kolovozu 1991. »doveo ili preporučio« Josip Manolić
ZAGREB – Bivši ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak izjavio je danas u nastavku suđenja Tomislavu Merčepu da je MUP imao saznanja o događajima u Pakračkoj Poljani 1991., za koje je optužen Merčep i njegova pričuvna postrojba MUP-a, a djelom ih je obradio u sklopu obrade ubojstva zagrebačke obitelji Zec.
Jarnjak je u kolovozu 1991. imenovan zamjenikom ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića koji će također danas svjedočiti, a u travnju 1992. naslijedio je Vekića te na ministarskoj dužnosti ostao do prosinca 1996.
Jarnjak je posvjedočio da je s provođenjem izvida na području Pakračke Poljane bilo problema jer su se tamo vodile borbe, a jedno vrijeme je to područje bilo i pod okupacijom.
Ne zna da je na području Pakračke Poljane bio zatvor, da su tamo pronađeni leševi niti tko je zapovjedao pričuvnom postrojbom MUP-a koju s Merčepom može povezati samo po tome što su se neki pripadnici te postrojbe nazivali merčepovcima. Takve je susreo u Gospiću.
Objasnio je da u to vrijeme nije bilo činova pa se neka postrojba nazivala po osobi koja bi se nametnula i dokazala u borbama pa su se tako u Osijeku zvali »glavaševi«, u Virovitici »dečakovi«, a u Gospiću »norčevi«.
Kazao je da su u MUP-u znali prvo dobivati informaciju o nestanku ljudi, a kasnije informacije bi govorile da su ti ljudi ili na okupiranom teritoriju ili u nekoj stranoj državi. »Takvim dojavama pristupali smo vrlo oprezno«, kazao je Jarnjak koji tvrdi da osobno nije dobio ni jedno izvješće o Pakračkoj Poljani te da su sva izvješća sa bojišta dolazila su u operativni centar MUP-a.
Kao i jučerašnji svjedok bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova Smiljan Reljić posvjedočio je da su se događaji u Pakračkoj Poljani istraživali u sklopu kriminalističke obrade ubojstva zagrebačke obitelji Zec. Nekoliko osoba koje su se predstavljale kao »merčepovci« priznalo je ubojstvo, no kako su to učinili bez nazočnosti odvjetnika postupajk protiv njih je obustavljen iz proceduralnih razloga. Optužnica protiv Merčepa, optuženog po zapovjednoj odgovornosti za ratni zločin protiv civila, obuhvaća i taj zločin.
Jarnjak je potvrdio da je bilo informacija o zločinima u Pakračkoj Poljani, a koliko je njemu poznato te zločine su istraživali Reljić i njegov zamjenik Marijan Benko. Ne sjeća se da se netko posebno bavio Pakračkom Poljanom, osim krim policije kad su otkriveni zločini.
Kazao je da je dolaskom u MUP Merčepa zatekao na mjestu savjetnika, no nije mu poznato kako je on tamo došao i koje su bile njegove ovlasti, iako, kako je rekao, savjetnici nisu imali nikakvu izvršnu ulogu. Nakon što je imenovan ministrom Merčepa je zadužio da vodi brigu o udruzi dragovoljaca Domovinskog rata, a na njegovo ponašanje nikada nije dobio pritužbe.
Jarnjak je kazao da su u jesen 1991. u MUP-u shvatili da se u ratu događaju zločini pa je u listopadu 1991. formiran odjel za istraživanje ratnih zločina. Taj je odjel, tvrdi Jarnjak, zločine istraživao bez obzira na to tko ih je počinio.
Ratni ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić posvjedočio je danas da je veza između njegovog bivšeg savjetnika Tomislava Merčepa i pričuvne postrojbe MUP-a u Pakračkoj Poljani bila neslužbena, nazvavši je »bratstvom po oružju«.Vekić, koji je na čelu MUP-a bio od kolovoza 1991. do travnja 1992., izjavio je u nastavku suđenja Merčepu da je optuženog za savjetnika ministra u kolovozu 1991. »doveo ili preporučio« Josip Manolić.
Tvrdi da je Merčep kao savjetnik jedino imao ovlasti nositi oružje, boriti se i poginuti. Suprotno tvrdnjama optužbe da je pričuvnom postrojbom MUP-a koja je odvodila, mučila, zatočavala i ubijala civile zapovjedao Merčep, svjedok je rekao kako pripadnici te postrojbe nisu imali dužnost izvršavanja Merčepovih zapovjedi i da postrojba pod nazivom »merčepovci« nikada nije osnovana.
»Drugi su je nazivali ‘merčepovom', ne ja, to treba pitati druge i novinare koji su tražili senzacije«, kazao je Vekić, ustvrdivši da za njega ne postoje »merčepove ni glavaše postrojbe jer vojska nije privatna«.
Svjedok je rekao da ne zna je li Merčep sudjelovao u akcijama postrojbe iz Pakračke Poljane ali misli da je u toj postrojbi bio jer je u njoj imao znance. U postrojbi mu je, kaže, mogao zapovjedati vođa akcije. Kazao je da u MUP-u nema odluke kojom bi Merčep bio postavljen za zapovjednika bilo koje postrojbe. Nije mu poznato da je u Pakračkoj Poljani bio zatvor u koji su dovođeni civili, a dok je on bio ministar nije znao ni da su na tom području pronađeni mrtvi civili.Upitao se pritom što su civili u ratu i je li to osoba u civilu koja nosi oružje, no sudac mu je objasnio da je pojam civila određen Ženevskom konvencijom.
Svjedok je ispričao da je nakon ubojstva zagrebačke obitelji Zec osobno otišao obavijestiti predsjednika Franju Tuđmana koji je zaplakao kad je čuo da je među ubijenima i dijete.Nekoliko dana kasnije policija je uhitila nekoliko osoba osumnjičenih te su ih ispitali, pritvorili i poslali materijal državnom odvjetništvu, kazao je Vekić kojemu se čini da je on potpisao kaznenu prijavu.Ustvrdio je da taj zločin nitko nije mogao povezati s Merčepom te da bi u suprotnom on bio uhićen.
Rekao je i da on osobno nije dobivao izvješća o stanju na bojištu te da nije znao da su drugi pripadnici postrojbe iz Pakračke Poljane činili kaznena djela.Nije mu poznato da je protiv Merčepa zagrebačka policija podnijela kaznenu prijavu, a misli da bi ga ga o tome netko bio obavijestio.Kazao je da je prije njegovog dolaska u MUP pronađena zakonska mogućnost da se za obranu angažira neograničen broj pričuvnih policajaca, pri čemu je selekcija bila isključena jer je svatko tko je bio voljan uzeti pušku u ruke mogao dobiti iskaznicu.
Nakon ranjavanja u zapadnoj Slavoniji Merčep je odveden u Zagreb na liječenje nakon čega se vratio u MUP, kako je rekao Vekić, na puko činovničko mjesto, gdje je primao ljude iz Slavonije i pomagao im u ostvarivanju njihovih prava.Merčep je tijekom Vekićevog svjedočenja zaplakao, a po završetku ročišta svjedok i optuženi su se zagrlili.
Suđenje se nastavlja 24. travnja.
Povezani tekstovi
