Osuđeni Glavaš je, uz ostalo, 1991. u Osijeku naredio da se civilno stanovništvo ubija, da se prema njemu nečovječno postupa te da se ljude protuzakonito zatvara. Getoš je osuđena na četiri, a Kontić i Dragić na po tri godine zatvora
Branimir Glavaš osuđen presudom Visokog kaznenog suda na sedam godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih protiv civilnog stanovništva u Osijeku 1991. godine. Na mrežnim stranicama u srijedu je objavljeno da je Visoki kazneni sud odbio žalbe državnog odvjetnika i četvero optuženih te potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu čime je presuda postala pravomoćna.
Glavaš, inače četvrtooptuženi, je proglašen krivim jer je kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, iako je bio dužan, propustio spriječiti da se civilno stanovništvo muči, da se prema njemu nečovječno postupa, nanose mu se ozljede tjelesnog integriteta i primjenjuju protuzakonita zatvaranja. Osim što je propustio spriječiti Glavaš je i naredio da se civilno stanovništvo ubija, da se prema njemu nečovječno postupa te da se ljude protuzakonito zatvara.
U priopćenju Visokog kaznenog suda se navodi i da je prvooptužena, odnosno Gordana Getoš, Glavaševa ratna tajnica i pripadnica Branimirove osječke bojne, osuđena na četiri godine zatvora. Ona je, prema presudi, prenosila Glavaševe poruke o privođenjima i likvidacijama povjerljivim članovima jedinice. Pripadnici BOB-a, drugo- i trećeoptuženi, Dino Kontić i Zdravo Dragić, osuđeni su na kaznu zatvora od tri godine.
Visoki kazneni sud smatra da će izrečene kazne ispuniti svrhu kažnjavanja. Zaključio je i da je prvostupanjsku sud pravilno ocijenio okolnosti koje utječu na presudu kako one olakotne, tako i one otegotne po optuženike
Suđenja Glavašu traju gotovo 20 godina. Aktualno ponovljeno suđenje Glavašu i ostalima uslijedilo je nakon što je Ustavni sud 2015. ukinuo raniju pravomoćnu osuđujuću presudu. Cijeli slučaj od starta je bio popraćen brojnim kontroverzama i opstrukcijama od strane optuženih: pritiscima na svjedoke, pokušajem podmićivanja sudaca Vrhovnog suda, Glavaševim štrajkom glađu i njegovim bijegom u Bosnu i Hercegovinu.
Branimir Glavaš je prvi saborski zastupnik optužen i osuđen za ratni zločin. Punih 17 godina bio je u samom vrhu državnih i vojnih struktura, ratni zapovjednik Osijeka, zastupnik, nekadašnji župan i suradnik predsjednika Franje Tuđmana, ali i bivšeg predsjednika HDZ-a i premijera Ive Sanadera. Upravo je nedugo nakon ulaska u konflikt sa Sanaderom, koji je u međuvremenu također pravomoćno osuđen zbog korupcijskih afera, protiv Glavaša podignuta optužnica.
Raniji kazneni postupak Glavašu i ostalima počeo je pred zagrebačkim Županijskim sudom u listopadu 2007. godine. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su optuženici, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, ovisno o svojoj ulozi, naređivali, odnosno civile neposredno odvodili iz njihovih domova, zatvarali, mučili, vezivali samoljepljivom trakom i pod okriljem noći dovodili do rijeke Drave gdje su im presuđivali hicima u glavu.
Prvoosuđeni Glavaš i ostali tako su bili osuđeni za ubojstvo Branka Lovrića, Čedomira Vučkovića, Alije Šabanovića, Milutina Kutlića, Svetislava Vukajlovića, Bogdana Počuče, nepoznate ženske osobe, kao i zlostavljanje i ranjavanje Radoslava Ratkovića te zlostavljanje Nikole Vasića. Gotovo sve žrtve bile su srpske nacionalnosti, a brutalnost počinjenih zločina posebno je bila izražena u slučaju spomenutog Vučkovića. On je nakon višesatnog premlaćivanja u garažama tadašnjeg Sekretarijata za narodnu obranu bio prinuđen na ispijanje kiseline istočene iz akumulatora.
Branimir Glavaš je 2009. nepravomoćno osuđen na deset godina, a izvršitelji na pet do osam godina zatvora. Dok su ostali optuženici žalbeni postupak pred Vrhovnim sudom čekali u pritvoru, prvooptuženi Glavaš je, zahvaljujući zlouporabi instituta dvojnog državljanstva, izbjegavao hapšenje. Za bijeg nije snosio nikakve konzekvence, već mu je, štoviše, država za vrijeme boravka u BiH isplaćivala saborsku plaću, uključujući naknadu za odvojeni život od obitelji.
Vrhovni sud naposljetku je u srpnju 2010. ublažio kazne počiniteljima na osam, sedam, pet, četiri i pol i tri godine. No četiri godine kasnije Ustavni sud je ukinuo tu presudu te tako omogućio kandidiranje, a potom i ponovno ulazak Glavaša u Sabor. Za većinu sudaca Ustavnog suda bilo je, naime, sporno što su se događaji iz presude odvijali prije i poslije međunarodnog priznanja Hrvatske, ali su se vrednovali na isti način. Iz Centra za suočavanje s prošlošću – Documenta tada su upozorili kako je odluka Ustavnog suda “donesena iz državotvornih i političkih razloga, a ne iz međunarodno-pravnih”.
Ponovljeno suđenje pred Županijskim sudom u Zagrebu počelo je pak 2017. i trajalo je šest godina. Svi okrivljenici su proglašeni krivima i osuđeni na bezuvjetne kazne zatvora, koje su u odnosu na kazne odmjerene presudom donesenom u prijašnjem pravomoćno okončanom kaznenom postupku umanjene.
Izrečene kazne zatvora bile su ispod propisanog zakonskog minimuma, a sudac Dražen Kevrić prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir nekažnjavanje optuženih u civilnom životu te njihovo sudjelovanje u Domovinskom ratu, istom onom u kojem su počinitelji činili teške ratne zločine.
“Ako se uzme ukupan doprinos te osobe u obrani RH, pogotovo recimo u ovom slučaju, jer imamo Branimira Glavaša koji izlazi s činom generala iz hrvatske vojske, ako znamo da su ova kaznena djela, ovaj slučaj ‘Garaža’, počinjena skoro neposredno nakon situacije s Vukovarom, da je Osijek bio u stanju psihoze i nervoze, jer je bio u okruženju i trebao je biti sljedeći grad koji će pasti, kad se sve okolnosti uzmu u obzir, i činjenica da se radi o čovjeku koji je nekažnjavan, onda ova kazna od sedam godina može postići svrha kažnjavanja”, poručio je sudac Kevrić .
Na takvu nepravomoćnu presudu žalili su se i DORH, koji smatra da su izrečene kazne za tako teške ratne zločine preblage, i osuđeni koji tvrde da su nevini. Budući da Visoki kazneni sud od studenog 2023., kada je zaprimio žalbe, do početka 2025. nije riješio predmet, troje optuženika je početkom 2025. Vrhovnom sudu podnijelo tužbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Tada je, prema pisanju Jutarnjeg lista, Vrhovni sud naredio Visokom kaznenom da donese odluku u najduljem mogućem propisanom roku od godine dana, dakle najkasnije 18. ožujka 2026.
Glavaš, koji je tokom izricanja nepravomoćne presude u ponovljenom postupku članovima sudskog vijeća poručio da ih “nabije na kurac”, onu pravomoćnu iščekivao je i više nego u lagodnoj atmosferi. Vrijeme je, između ostalog, kratio ispisujući prijetnje po Facebooku. Tako je svojevremeno objavio potjernicu za SDSS-ovim saborskim zastupnikom Miloradom Pupovcem, pri čemu je svojim pratiteljima jednom prilikom poručio da “pogledaju njegovu njušku” i uvijek imaju na umu “kako je njegova mržnja prema hrvatskom rodu i državi Hrvatskoj jedinica mjere zla i zločinačke politike prema vlastitoj domovini”. Našlo se tu i javnih poruku kako je “ubio premalo ljudi” te fotografija na kojima pozira pijući vino s Hitlerovim likom ili pak ispod ogromnog portreta ustaškog poglavnika Ante Pavelića. U posljednjem periodu obrušio se pak na novinarke Jutarnjeg lista koje su pisale o njegovom slučaju.
Mimo skandaloznog dugogodišnjeg sudskog postupka, osječke civilne žrtve rata ponižene su u proljeće 2021., kada su Glavašu, odlukom predsjednika Zorana Milanovića, vraćena ratna odlikovanja koja je ranije oduzeo Ivo Josipović. Obrazlažući svoju odluku, Milanović je poručio da i njega zanima gdje su nestali ljudi koji su bačeni u Dravu. “Bilo je i nedužnih ljudi, ali bilo je i ljudi kojima je trebalo suditi”, izjavio je aktualni predsjednik.
Iste godine Glavaš se na Facebooku pohvalio fotografijom na kojoj pozira s Tomom Medvedom, ministrom i potpredsjednikom Plenkovićeve Vlade. Ubrzo se ispostavilo da je fotografija nastala na 30. godišnjici osnutka bojne “Frankopan” u Ivanić-Gradu, gdje je Glavaš dočekan kao uvaženi gost. Svečanost je promatrao iz prvog reda, rame uz rame s izaslanicima državne vlasti. Osim Medveda, tik do tada optuženog Glavaša stajao je Dražen Bošnjaković, HDZ-ov saborski zastupnik i bivši ministar pravosuđa kojem je trebalo ravno 35 godina da procesuira jedan od najsramotnijih zločina u novijoj hrvatskoj povijesti.
