Prema Documentinom izvještaju o monitoringu kaznenih postupaka za ratne zločine prošle godine u Hrvatskoj nije postojao niti jedan aktivan postupak za zločine počinjene u vojnoj operaciji „Oluja“. Već godinama nema novih optužnica za počinjenje kaznenih djela prema Srbima, a lani su se vodila 33 kaznena postupka protiv 91 okrivljenika, velikom većinom protiv Srba
Uoči obilježavanja i proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Hrvatskoj ne postoji niti jedan aktivan postupak koji se vodi za zločine počinjene u vojnoj operaciji „Oluja“. Godinama unazad nema nikakvih novih optužnica za počinjenje kaznenih djela prema etničkim Srbima. Taj podatak, između ostalog iznesen je u petak prijepodne u zagrebačkoj Kući ljudskih prava na predstavljanju Izvještaja o monitoringu kaznenih postupaka za kaznena djela ratnog zločina za 2025. godinu, koji je predstavila Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću.
Nakon duže od dva desetljeća praćenja suđenja za ratne zločine Documenta je predstavila podatke i za lanjsku godinu i evidentirala ukupno 33 kaznena postupka u fazi rasprave koji su u nadležnosti županijskih sudova u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu protiv 91 okrivljenika. Voditeljica Documente Vesna Teršelič upozorila je na velik pad broja provostupanjskih kaznenih postupaka, koji se unazad tri godine prepolovio.
– Od 2022. bio je 61 prvostupanjski kazneni postupak, 2023., 64 postupka, 2024. ukupno 54 kaznena postupka i sad smo na 33. Također, nastavlja se trend suđenja u odsutnosti u predmetima ratnih zločina te je i dalje dominantan usprkos svim našim argumentima da ona na taj način nisu učinkovita – navela je Teršelič.
Prema daljnjim podacima, tijekom 2025. godine 23 kaznena postupka provodila su se u odsutnosti protiv 78 okrivljenika, a samo u 10 kaznenih postupaka, protiv 13 okrivljenika, okrivljenici su bili nazočni tijekom rasprave. Kazneni postupci su vođeni protiv 91 okrivljenika, od čega je jedan okrivljenik bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), tri okrivljenika pripadnici Vojne policije Hrvatske vojske dok je 87 okrivljenika (95,6 posto) pripadalo srpskim paravojnim i parapolicijskim snagama. Tijekom 2025. godine zabilježena su dva kaznena postupka, koji se vode za počinjenje kaznenih djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, protiv pripadnika HVO -a i Hrvatske vojske.
– Moramo ponoviti i ove godine da su suđenja za ratne zločine u stagnaciji što traje sve od priključenja Hrvatske EU tako da su žrtve ratnog zločina zanemarene. To se ne vidi samo u padu broja postupaka, nego i nevoljkosti oko pripreme izmjena i dopuna Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, koji je donesen prije točno pet godina. Nedavnim izmjenama poboljšan je, doduše, položaj civilnih stradalnika no ne razumijem čemu oklijevanje Ministarstva hrvatskih branitelja u vezi izmjena i dopuna Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, jer su u tim izmjenama zakona civilni stradalnici stavljeni u povoljniji položaj od potonjih – upozorila je Teršelič.
Istaknula je da su civilne žrtve rata čekale na zakon koji im omogućava ostvarivanje prava više od 30 godina i to kako bi se Srbe stavilo u nepovoljniji položaj. Nije se marilo za to da će patiti i Hrvati, rekla je voditeljica Documente, „nego je otpor prema donošenju zakona bio toliko snažan da se na njega čekalo tri desetljeća“.
– Srbi su zanemareni za stupanj više. I stalno gledamo isti obrazac zanemarivanja 35 godina. U sustavu su često na vodećim pozicijama imenovane osobe koje nehrvate stavljaju u neravnopravan položaj. To je jasna poruka svima, političari među kojima najviši dužnosnici ne prestaju dovodi u pitanje sudski utvrđene činjenice. U konačnici, usred smo mandata najdesnije vlade od osamostaljenja, pa se saborska govornica koristi za ustaški pozdrav i netrpeljivost prema manjinama. Na žalost na našim se prostorima i danas jednostrano gleda na problem nestalih osoba uz podjelu žrtava na vaše i naše. Za nas su to sve naše žrtve bez obzira na nacionalnost i etničku pripadnost – rekla je Teršelič.
Kazala je i da desetljećima prate kako mnogi u policiji i Državnom odvjetništvu, sudovima, upravi za zatočene i drugim institucijama rade svoj posao najbolje moguće i bez predrasuda, ali i da postoji oni drugi koji pokleknu pred predrasudama. Podsjetila je na slučaj Glavaš koji je uspješno pravomoćno okončan zahvaljujući trudu mnogih aktera. Iz Documente podsjećaju da su lani i preklani iz Državnog odvjetništva i sudova u mirovinu otišli mnogi časni profesionalci.
– Mnogi profesionalci su se razboljeli poput pokojnog Antuna Kvakana koji je kao dio Državnog odvjetništva časno iznio postupak za ratne zločine u Medačkom džepu – podsjetila je Teršelič.
Tijekom 2025. godine zabilježena su dva kaznena postupka, koji se vode za počinjenje kaznenih djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, protiv pripadnika HVO -a i Hrvatske vojske
Na pitanje zašto je pao broj kaznih postupaka za kaznena djela ratnih zločina, Veselinka Kastratović, pravnica iz Documente i osječkog Centra za nenasilje, mir i ljudska prava, rekla je da ta priča očito nije aktualna, niti su, kad se slušaju predstavnici Vlade, to teme koje okupiraju domaću javnost. Osim stradalničkih udruga, tim temama uglavnom se malo tko bavi.
– Godinama upozoravamo da duži protok vremena od počinjenja kaznenog djela ratnog zločina otežava istraživanje tih zločina. Prije svega jer nestaju svjedoci, drugo što su vrlo umorni i ne žele ponovno prolaziti retraumu onoga što su već prošli. Tomu svjedočim kao monitorica na suđenjima u Osijeku – rekla je Kastratović.
Podsjetila je također da punih 35 godina nije pokrenuta istraga niti istražne radnje za zločin u hrvatskom selu Bogdanovcima, gdje je u studenome 1991. ubijeno preko 90 civila.
– Svaki neistraženi zločin u trenutku ili ubrzo nakon počinjenja u pravu se kasnije pokazuje jako teškim. Takvu situaciju spašava Mehanizam međunarodnih sudova koji je preuzeo predmete od Kaznenog suda u Haagu pa tako imate 9 milijuna stranica dokumentacije s područja bivše Jugoslavije s mjesta svih zločina. U nekom trenutku upravo ta baza podataka je poslužila da se ide u istragu o počinjenim zločinima u Podunavlju – Sotin, Berak, Lovas – rekla je Kastratović.
Što se tiče međunarodne suradnje ona izostaje, dodala je Kastratović – hrvatska strana kaže da nedostaje suradnja sa Srbijom, dok se od Srbije čuje da nedostaje suradnja s Hrvatskom. Izlaganje je zaključila s apelom da ne ostavljamo mladima neriješeni teret ratnih zločina.
– Tako nije problem istražiti nakon 35 godina tko je pobio određen broj vukovarskih Srba u ljeto 1991. prije vukovarske tragedije i okupacije grada. Jer oni nisu poginuli ni u kakvoj borbi. Obitelji očekuju da se istrage zatvore, pokretanjem postupaka protiv počinitelja ili donošenjem odluke da tu nema kaznene odgovornosti. Situaciju treba presjeći, jer nas to opterećuje i gdje ćemo se stalno spoticati i time dajemo šansu onima koji nemaju dobre namjere – rekla je Kastratović.
Božica Ciboci, istraživačica Documente koja se bavi sudbinom ubijenih i nestalih kazala je da su od početka procesa traganja za nestalim osobama na smanjenje velikog broja registriranih slučajeva utjecale razmjene zarobljenika, razmjene posmrtnih ostataka, kao i pronalasci grobišta.
Prema podacima Komisije za nestale i zatočene Republike Hrvatske, iz logora u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji i s okupiranih područja Hrvatske ukupno je razmijenjeno 7.666 osoba od prosinca 1991. do kolovoza 1992. Od toga je bilo 219 osoba mlađih od 18 godina, 932 žene i 424 starijih od 60 godina.
Documenta je na svojim stranicama objavila i preporuke poput one da bi Ministarstvo hrvatskih branitelja trebalo otvoriti područnu ispostavu Jug Uprave za zatočene i nestale u Splitu, kao i druge, po uzoru na već otvorenu u Vukovaru (Istok), kako bi se procesi potrage i identifikacije unaprijedio. Objavili su također i tablične prikaze prvostupanjskih kaznenih predmeta provedenih tokom prošle godine što je hvale vrijedan istraživački pothvat.
