Tri decenije od ratova na prostoru bivše Jugoslavije, stambeno zbrinjavanje i integracija izbeglica iz devedesetih, talasi migranata krajem dvehiljaditih i na kraju azilanti koji su našli svoj dom u Srbiji – i dalje su pitanja koja zahtevaju angažman i institucija i nevladinih sektora. Uoči Svetskog dana izbeglica, RTS je proveravao kako država rešava ta pitanja, ali i kako odgovara na savremene migracije i procese inkluzije ljudi koji u Srbiji traže novi dom.
U potrazi za boljim životom, kubanski slikar Vladimir Kastiljo Gamboa napustio je rodnu Kubu i došao u Srbiju. Počeo je od slikanja na drvenim gajbama u prihvatnom centru u Preševu, a danas ima svoj atelje u Beogradu.
Vladimir Kastiljo Gamboa, slikar iz Kube, kaže da je u Srbiji osetio slobodu i toplinu koju je tražio kada je napustio rodnu Kubu.
“Od prvog dana, pa sve do danas, u Beogradu nisam imao nijedan problem”, ističe Gamboa.
Vladimir je jedan od retkih koji je uspeo. Za osamnaest godina, koliko postoji azilni sistem u Srbiji, azil je dobilo tek nešto više od 260 ljudi.
Problemi ostaju i posle dobijanja državljanstva
Radoš Đurović, direktor Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila, navodi da je po dobijanju azila ljudima veoma teško da ostvare integraciju i uključe se u lokalnu sredinu.
“Problemi postoje sa ostvarivanjem zdravstvene zaštite, problemi postoje i sa ličnim ispravama koje nisu biometrijske nego su kartonske, što povećava rizik da ti ljudi budu i diskriminisani u svakodnevnom životu i ugroženi”, ukazuje Đurović.
Sličnu sudbinu dele i oni koji su izbegli iz ratova devedesetih. Prema podacima centra Veritas, u Srbiji ima 24 hiljade ljudi sa statusom izbeglice, najviše iz Hrvatske i bivše Republike Srpske Krajine. Upućeni ukazuju na probleme koji nastaju čak i nakon dobijanja državljanstva.
Savo Štrbac, predsednik Dokumentaciono-informativnog centra Veritas, ističe da postoji pravni apsurd jer izbeglica dobije državljanstvo, a izgubi status izbeglice.
“Nema mnogo razlike dok je bio juče izbeglica i dok je danas državljanin Srbije, on i dalje ima iste probleme, ali sada ovamo gubi privilegije koje je imao kao izbeglica”, smatra Štrbac.
Sve manje porodica čeka na stambeno zbrinjavanje
Pored rešavanja statusnih pitanja, država radi i na stambenom zbrinjavanju tih ljudi. Kroz različite programe, prema podacima Komesarijata, dom je dobilo oko trideset hiljada izbegličkih porodica.
Nataša Stanisavljević, komesarka za izbeglice i migracije Republike Srbije, kaže da je 2022. godine prvi put urađena ozbiljna analiza koliko je izbegličkih porodica u Srbiji kojima je potrebna pomoć i podrška.
“Taj broj je tada bio 8.996. Sa ponosom mogu da kažem posle tri i po godine da je danas taj broj ispod sedam hiljada”, navodi Stanisavljevićeva.
A krov nad glavom u Srbiji za mnoge, a posebno one koji su izbegli iz Hrvatske, jedino je rešenje. Pored imovinskog pitanja, upućeni kažu da je povratak u Hrvatsku otežan zbog poternica za navodne ratne zločine i sudskih procesa.
Poternice i sudski postupci otežavaju povratak
Savo Štrbac ukazuje da se mnogi postupci kvalifikuju kao ratni zločini.
“Sve se bukvalno podvodi pod kvalifikaciju ratni zločin jer to ne zastareva, i onda za ljudima raspisuju poternice”, kaže Štrbac.
“Oko 4.000 ima osoba do sada procesuiranih pred hrvatskim pravosudnim organima, samo je tri procenta među njima pripadnika oružanih snaga Hrvatske”, dodaje Štrbac.
Zvanični podaci pokazuju da je kroz sistem u Srbiji, od devedesetih do danas, prošlo više od milion izbeglih i raseljenih lica.
