D.I.C. Veritas

Veritas, 20.06.2013., SAOPŠTENJE povodom godišnjice likvidacije pripadnika TO RSK na „Miljevačkom platou“ 21.06.1992. godine

Dvadesetprvog juna 1992. godine Hrvatska vojska je napala položaje srpske teritorijalne odbrane na Miljevačkom platou u blizini Drniša, u ružičastoj zoni, južno od sektora Jug.

Tužan epilog tog mučkog napada, koji se odigrao pred očima UNPROFOR-a, je 40 ubijenih srpskih teritorijalaca, od kojih su većina masakrirani nakon predaje. Po završetku “vojničke” akcije hrvatski vojnici nastavljaju krvavi pir nad srpskim teritorijalcima i živima i mrtvima. Malobrojnim i bespomoćnim zarobljenicima sudi se na licu mjesta i po sopstvenom izboru. Presude su jasne: kome vješanje o vojnički pojas, kome nož pod grlo, a kome metak u potiljak. I umjesto da tijela poginulih vrate porodicama, oni naređuju srpskim zarobljenicima, pod prijetnjom smrću, da ih bacaju u krašku jamu u predjelu Ljut u blizini zaseoka Bačić.

Preživjeli srpski borci svjedoče o stravičnom ritmu zločina i muklom odzvanjanju ljudskih tijela koja su se gubila u jamskoj bezdani. A jame bezdanke su simbol zatiranja čovjeka u najbestijalnijem smislu, koje u srpskom narodu oživljavaju najbolnije uspomene iz vremena Drugog svjetskog rata.

Dva mjeseca nakon događaja, hrvatske vlasti su, uz prisustvo međunarodnih posmatrača i uz pomoć speleologa, iz jame izvadili izmasakrirana tijela srpskih vojnika. Identifikacija je potrajala još dva mjeseca, ali se dvanaest tijela klasičnim metodama nisu mogla identifikovati. Neidentifikovani su pokopani na Kninskom groblju, gdje se i danas nalaze pod oznakama NN, pošto poslije pada RSK, ni međunarodna zajednica ni hrvatska država nisu pokazali nikakav interes da se njihovi posmrtni ostaci ekshumiraju i pokušaju identifikovani savremenom DNK-a metodom.

Sedamnaest preživjelih zarobljenika su, nakon tortura u zatvorima „Kuline“ u Šibeniku, „Lora“ u Splitu i „Kerestinac“ u Zagrebu, razmjenjeni u Nemetinu 14. avgusta 1992. godine.

Zločin na Miljevačkom platou zabilježen je i na videokaseti od onih koji su ga i počinili, koja se neposredno poslije događaja, kao svojevrsni horor film, iznajmljivala po video klubovima širom Evrope.

Bez obzira na postojanje obilja validnih dokaza, koji su dostavljeni svim relevantnim domaćim i međunarodnim organizacijama i institucijama koje se bave zaštitom ljudskih prava, za zločin na Miljevačkom platou niko nije procesuiran pred Haškim tribunalom.

A nakon dugogodišnje istrage, Županijsko državno odvjetništo u Šibeniku je, u junu 2011. godine, podiglo optužnicu protiv dvojice pripadnika Vojne policije Šibenik i to Ante Babca (1965), komadira desetine i Miše Jakovljevića (1971), pripadnika te desetine, da su 23. juna 1992. godine u Nos Kaliku, dok su vodili i osiguravali grupu ratnih zarobljenika sa Miljevačkog platoa koji su obavljali asanaciju terena tj. kupili prethodno pobijene saborce, iz vatrenog oružja ubili ratnog zarobljenika Miroslava Subotića (1935) iz Ervenika.

U ovom predmetu je, počev od oktobra prošle godine, održano sedam ročišta za glavni pretres i saslušano sedamnaest svjedoka, a postupak je, u isčekivanju nalaza i mišljenja vještaka o uračunljivosti obojice optuženika u vrijeme izvršenja djela, još uvijek u fazi suđenja, sa (ne)izvjesnim ishodom.

U Beogradu, 21.06.2013.

P R E D S J E D N I K

Savo Štrbac

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.