D.I.C. Veritas

Sense tribunal, 07.10.2015., O (NE)PRECIZNOSTI SARAJEVSKIH “KRMAČA”

Ekspertkinja Mladićeve odbrane za balistiku Zorica Subotić tvrdi da su modifikovane avio bombe koje je koristila vojska bosanskih Srba u napadima na Sarajevo posedovale preciznost svakog drugog artiljerijskog sistema, a tužilac ukazuje da se radilo o izuzetno nepreciznom i vrlo razornom oružju

Tužilac u predmetu Ratka Mladića tvrdi da je teror koji je nad građanima Sarajeva sprovođen artiljerijom i snajperima sa srpskih položaja dodatno pojačan i “obogaćen” tokom poslednje ratne godine upotrebom modifikovanih avio bombi, poznatih i kao “krmače”. Veštakinja odbrane za balistiku Zorica Subotić ne spori da je takvo oružje vojska bosanskih Srba imala u arsenalu, ali se suprotstavlja tezi optužbe da se radilo o bombama velike razorne moći i u isto vreme veoma male preciznosti.

Modifikovane avio bombe su, smatra svedokinja, bile na nivou preciznosti svakog drugog artiljerijskog sistema. U ekspertskom izveštaju je navela da su tokom napada na Sarajevo korišćene za udare na legitimne vojne ciljeve u gradu – na primer komande raznih jedinica Armije BiH – a da se dešavalo da ponekad promaše i “slučajno” ubiju civile. Promašaji su, po njoj, iznosili od nekoliko desetina do dve stotine metara, sem u slučaju napada na ulicu Čobanija kada je cilj promašen za čitavih 480 metara. Tužilac sugeriše da su granate, zbog svoje konstrukcije, mogle da omaše metu bar za 250 metara na svaku stranu, a svedokinja smatra da je margina greške bila 200 metara.

Modifikovane avio bombe proizvodila je sarajevska fabrika “Pretis” koja je tokom rata bila u rukama bosanskih Srba. Sastavljane su tako što su na bombe predviđene za izbacivanje iz aviona prikačene protivgradne rakete i onda ispaljivane sa posebno dizajniranih lansera. Na avio bombe od 100 kilograma montirane su po tri, a na bombe od 250 kilograma tri do četiri rakete.

Do sada ni na jednom haškom suđenju u svrhu dokazivanja njihove preciznosti nisu predočene tablice gađanja za to inovativno artiljerijsko sredstvo. Zorica Subotić tvrdi da je tablice “držala u ruci” još za vreme rata, ali da ih od tada nije videla niti zna gde bi se one mogle pronaći. Kaže, međutim, da su nove tablice izrađene 2001. godine i da se nalaze na Vojno-tehničkom institutu u Beogradu gde je bila zaposlena. Reč je, objašnjava, o tablicama koje se “manje-više” odnose na “tehnički isto oružje”.

Pred kraj današnjeg, inače devetog dana iskaza Zorice Subotić počelo je dodatno ispitivanje od strane odbrane, a završetak njenog svedočenja očekuje se sutra.

 

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.