Na raspravi o žalbi bivšeg Mladićevog pomoćnika za bezbjednost i obavještajne poslove u Glavnom štabu VRS raspravljalo se uglavnom o tome da li su operacije VRS u Žepi mogu okvalifikovati kao genocidna djela ukoliko se posmatraju odvojeno od Srebrenice, kao i da li je Pretresno vijeće pogriješilo kada je zaključilo da su trojica vodećih ličnosti u Žepi ubijeni sa posebnom namjerom da unište dio muslimanske zajednice
Zdravko Tolimir, pomoćnik Ratka Mladića za bezbjednost i obavještajne poslove u Glavnom štabu Vojske Republike Srpske, je prvostepenom presudom iz decembra 2012.proglašen krivim za genocid, udruživanje radi vršenja genocida, istrebljenje, ubistva, progone i prisilno preseljenje stanovništva Srebrenice i Žepe u julu 1995. godine i osuđen na kaznu doživotnog zatvora. Danas je u Tribunalu održana usmena rasprava o Tolimirovoj žalbi na tu presudu.
Tolimir je u svojoj žalbi iznio 25 osnova na temelju kojih osporava činjenične i pravne nalaze presude prvostepenog vijeća. Njegov pravni pomoćnik Aleksandar Gajić je, međutim, tokom rasprave uglavnom odgovarao na pitanja Žalbenog vijeća, između ostalih – da li se operacije VRS u Žepi mogu okvalifikovati kao genocidne, ukoliko se posmatraju odvojeno od Srebrenice, kao i da li je Pretresno vijeće pogriješilo kada je zaključilo da su lideri muslimanske zajednice u Žepi – Mehmed Hajrić, Amir Imamović i Avdo Palić – ubijeni sa specifičnom namjerom da unište dio muslimanskog stanovništva u Žepi.
Odbrana smatra da u spisu nema dokaza o postojanju genocidne namjere VRS u odnosu na stanovništvo Žepe, kao ni dokaza o izvršenju genocida. U samoj Žepi nije bilo ratnih zarobljenika niti ubistava civila. Ubistvo trojice muslimanskih lidera, bez obzira na njihovu poziciju koju su imali kao članovi ratnog predsjedništva, po Tolimirovoj odbrani se ne može tumačiti kao genocidni akt pošto “genocid nije zločin protiv pojedinaca već protiv nacionalne, vjerske, etničke ili vjerske grupe”. Sva trojica su, ističe odbrana, ubijeni nakon što je stanovništvo napustilo Žepu i u tom trenutku “njihov značaj za opstanak zajednice više nije bio isti”.
Sudije Žalbenog vijeća je, također, zanimao stav strana o tome da li je Pretresno vijeće pogriješilo kada je zaključilo da je Tolimir, s obzirom na poziciju načelnika sektora za bezbjednost i obavještajne poslove u Glavnom štabu, “znao” da su njegovi potčinjeni bili dio udruženog zločinačkog poduhvata ubistva, kao i da li je “imao namjeru da u njemu učestvuje”. Pretresno vijeće je, naime, u prvostepenoj presudi ocijenilo da je “nezamislivo” da Tolimir s obzirom na svoju funkciju nije znao za ubistva muslimanskih zarobljenika počinjena pod komandom njemu potčinjenih oficira.
Odbrana, međutim, tvrdi da Tolimir nije znao ni za kakva ubistva jer ga o njima niko nije informisao. Jedan od ključnih dokumenata – Tolimirovo uputstvo da se zarobljeni Muslimani smjeste u “zatvorene prostore” kako ih ne bi mogli fotografisati sa zemlje ili snimati iz vazduha -odbrana smatra falsifikatom. Dodatno se ograđuje da se u tom dokumentu nije radilo ni o kakvom pokušaju prikrivanja zatvorenika koji su trebali biti ubijeni već o traženju “adekvatnog smještaja” za njih. Presretnuti razgovori su “pogrešno interpretirani”, a dokumenti “pogrešno prevedeni”. Ukratko nema dokaza da je Tolimir znao za ubistva i da je u njima učestvovao i treba ga osloboditi po svim tačkama optužnice.
Tužilaštvo ima dijametralno suprotan stav o svim tim pitanjima.Tužilac Piter/Peter Kremers je mišljenja da je pitanje Žepe neodvojivo od operacije srpske vojske u Srebrenici. Osim toga, smatra da je Pretresno vijeće pravilno ocijenilo Tolimirovu ulogu u operacijama u Srebrenici i Žepi i smatra da je optuženi bio jedan od “ključnih igrača u operaciji ubijanja zarobljenika”, a kasnije i prikrivanja izvršenog zločina.
Sam Tolimir je, na kraju, iskoristio priliku da se obrati Žalbenom vijeću rekavši da mu je “čudno” što su on i drugi oficiri VRS optuženi što su, kako to nalaže ustav, branili Republiku Srpsku. Zatim je opširno govorio o “agresiji” NATO protiv Republike Srpske i SR Jugoslavije što, po njemu, ukazuje na “pristrasan stav” međunarodne zajednice prema stranama u sukobu.
Predsjedavajući sudija Teodor/Theodor Meron je, potom, zaključio žalbenu raspravu, najavljujući da će konačna presuda biti izrečena u dogledno vrijeme.
Povezani tekstovi
