Blagoje Kovačević, bivši komandant Trećeg pješadijskog bataljona Prve sarajevske mehanizovane brigade VRS na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio da srpske snage nisu djelovale snajperima i minobacačima po civilnim ciljevima u Sarajevu
Radovan Karadžić u nastavku dokaznog postupka odbrane nastoji potkrijepiti svoju tvrdnju da su “netačne” optužbe da su srpske snage tokom rata “bez razloga bombardovale” Sarajevo. Kao svog trećeg svjedoka, Karadžić je pozvao brigadira združenih Oružanih snaga BiH, Blagoja Kovačevića, koji je u ratu komandovao Trećim pješadijskim bataljonom Prve sarajevske mehanizovane brigade VRS.
Karadžić je pročitao sažetak Kovačevićeve pisane izjave u kojoj su sadržane ključne teze odbrane: da VRS nije izvodila ofanzivna dejstva na Sarajevo, da je vatra otvarana samo u samoodbrani a ne sa ciljem izazivanja civilnih žrtava i teroriziranja stanovništva, a da je Armija BiH iz pokretnih minobacača otvarala paljbu na srpske položaje, najčešće iz blizine bolnica i drugih zaštićenih objekata kako bi izazvala reakciju srpskih snaga, kao i da je inscenirala incidente kako bi izazvala reakciju međunarodne zajednice. Pošto je Kovačevićeva izjava uvedena u dokaze, Karadžić nije za njega imao dodatnih pitanja.
Prije unakrsnog ispitivanja sudija Kvon/Kwon je upoznao svjedoka sa pravom da može odbiti da odgovori na pitanja koja ga mogu inkriminisati, da ga vijeće može prisiliti da odgovori, ali da u tom slučaju njegovi odgovori ne mogu biti korišteni protiv njega pred sudom, osim u postupku za lažno svjedočenje.
Tužiteljica Edžerton/Edgerton je na početku ispitivanja tražila od svjedoka da potvrdi da li su se u zoni odgovornosti njegove brigade nalazili pravoslavna crkva u Veljinama, kasarna u Lukavici, najveći dio Ozrenske ulice, neboderi u Grbavičkoj ulici, spomenik borcima NOR na Vracama, kao i položaji na Osmicama i Zlatištu. Radi se o lokacijama sa kojih je, prema optužnici, često otvarana snajperska vatra na stanovništvo Sarajeva.
Kovačević, međutim, tvrdi da u njegovoj brigadi nije bilo “obučenih” snajperista. Priznaje, da je bilo ljudi naoružanih puškama sa nišanskim spravama, ali po toj bi logici, kako je rekao, “svi lovci bi bili snajperisti”. Na pitanje tužiteljice Edžerton kako bi nazvao grupu Nebojše Ivkovića koja je snajperima djelovala iz nebodera na Grbavici, svjedok je rekao da Ivković “nije imao nikakvu ulogu” i dodao da je bilo ljudi koji su željeli da izgledaju kao “specijalci”.
Blagojević je, na zahtjev tužiteljice, definisao šta je po njemu “neselektivna paljba”. To bi, kako je objasnio, bilo “besmisleno pucanje po narodu iz bilo koje vrste naoružanja s ciljem da se teroriše narod”. Tužiteljica ga je potom suočila sa izvještajem vojnih posmatrača UN u kojem se navodi da je VRS 7. i 8. januara 1994. godine ispalila na Sarajevo 175 projektila od kojih je 50 posto palo na područja naseljena civilima i pri tome ubila 10 a ranila 35 ljudi. Na pitanje kako bi nazvao tu vrstu vojnog djelovanja Blagojević je odgovorio da je izvještaj vojnih posmatrača UN za njega, kao oficira, previše “univerzalan”, da se iz njega ne vidi gdje su žrtve stradale i na koji način, te da ga zato ne može komentarisati.
Nakon što je iskaz Blagoja Kovačevića okončan na klupu za svjedoke je pozvan Dušan Škrba, bivši komandant Mješovitog artiljerijskog bataljona VRS u Lukavici, čiji će se iskaz nastaviti u ponedjeljak 22. oktobra.
Povezani tekstovi
