Iskazom francuskog oficira koji je u maju 1995. godine sa još devet “plavih šljemova” razoružan na kontrolnom punktu UN na Vrbanja mostu u Sarajevu,optužba započela izvođenje dokaza o uzimanju više od 200 pripadnika UN za taoce, što je posljednji od četiri udružena zločinačka poduhvata za koje se tereti Ratko Mladić
Na suđenju Ratku Mladiću optužba je počela izvođenje dokaza po 11. tački optužnice koja bivšeg komandanta Glavnog štaba VRS tereti da je u sklopu udruženog zločinačkog poduhvata “zajedno sa drugima počinio, planirao, podsticao, naredio i/ili pomagao i podržavao” uzimanje preko 200 vojnih posmatrača i pripadnika UN za taoce. Cilj tog poduhvata je bio da se NATO odvrati od daljih vazdušnih udara na vojne ciljeve bosanskih Srba, nakon onih izvršenih 25. i 26. maja 1995. godine. Od niza najavljenih svjedoka koji će do kraja dokaznog postupka optužbe svjedočiti o toj temi tužilaštvo je prvo ispitalo francuskog oficira čiji je identitet zaštićen pseudonimom “RM-401”.
Prema sažetku izjave date francuskim pravosudnim organima u Parizu u martu 1998. godine svjedok i još devetorica “plavih šljemova” iz njegove jedinice su razoružani na kontrolnom punktu na Vrbanja mostu 27. maja 1995. godine, a potom su odvedeni na različita mjesta pod srpskom kontrolom, uključujući kasarnu VRS u Lukavici. Tokom najmanje dva dana bili su izloženi batinanju, vezivani su jedni za druge i prijećeno im je smrću. Svjedok je u jednom trenutku čuo poruku koju je VRS uputila UNPROFOR da će, ukoliko se ne povinuje zahtjevima srpske strane, on i drugi pripadnici UN biti pogubljeni. Pušteni su na slobodu 13. juna 1995. godine.
Više detalja o načinu na koji su razoružani i tretmanu u zarobljeništvu svjedok je iznio u unakrsnom ispitivanju od strane Mladićevog advokata Dragana Ivetića. Srpski vojnici su zauzeli kontrolni punkt UN bez ijednog ispaljenog metka u “iznenadnoj, vrlo brutalnoj noćnoj operaciji” kakvu, po riječima svjedoka, izvode komandosi. Oko četiri sata ujutro na posmatračkom mjestu su se iznenada obreli srpski vojnici odjeveni u uniforme UN koji su prvo savladali dva stražara a zatim zarobili sve prisutne “plave šljemove”. Svjedok je, kaže, odlučio da njegovi vojnici ne otvaraju vatru, kako ne bi došlo “do klanice na obje strane”.
Branilac Ivetić je citirao dokument Francuskog bataljona UN u kojem se navodi da su “plave šljemove” na Vrbanja mostu zarobili “fanatici”, odnosno četnici pod komandom Slavka Aleksića zvanog Vojvoda, a ne pripadnici “regularnih srpskih snaga”. Svjedok je rekao da je u grupi koja ih je zarobila bilo najviše pripadnika Aleksićeve grupe, ali da je bilo i pripadnika regularne srpske vojske. Naglasio je da je su njega i druge pripadnike UN, nakon zarobljavanja, do kasarne u Lukavici sproveli vojnici odjeveni u uniforme VRS. Tamo su im, potvrdio je, pročitane odredbe Ženevskih konvencija koje se odnose na prava ratnih zarobljenika što ga je prilično iznenadilo. Smatrao je “paradoksalnim” to što su se on i njegovi vojnici uopšte našli u situaciji da budu zarobljenici, odnosno “taoci”.
Svjedok je, između ostalog, naveo da su dvojica pripadnika UN 29. i 30. maja odvedeni do jednog vojnog objekta na području pod kontrolom srpskih snaga i vezani za njih lisicama, kao “živi štit” od vazdušnih udara NATO. Odgovarajući na braniočeva pitanja francuski oficir je rekao da se u vrijeme dok je bio u Lukavici prema njemu i njegovim ljudima postupalo dobro. Na pitanje tužiteljice Li/Lee da li vezivanje lisicama za vojne objekte smatra dobrim postupanjem svjedok je rekao da je to bilo “nedopustivo”. Međutim, i takav tretman je bio bolji u usporedbi sa onim šta im se dogodilo neposredno nakon zarobljavanja 27. maja. Dio iskaza u kojem je govorio o tom lošijem tretmanu je, međutim, bio zatvoren za javnost.
Ratko Mladić je, podsjetimo, optužen za učešće u četiri odvojena ali međusobno povezana udružena zločinačka poduhvata: etničkom čišćenju velikih dijelova BiH, kampanji terora nad Sarajevom, genocidu u Srebrenici i uzimanju osoblja UN za taoce.
Povezani tekstovi
