Bivši prijatelj Gorana Hadžića u unakrsnom ispitivanju tvrdio da je zbog svoje “neagresivnosti i mirovnog ponašanja” 1991. godine Državna bezbednost Srbije planirala njegovu likvidaciju, a u isto vreme ne krije da je sarađivao sa Branom Crnčevićem i Radmilom Bogdanovićem, vršio prihvat dobrovoljaca u Šidu, dužio “škorpione” i kontaktirao pripadnike jedinice “Dušan silni”
Tokom šest sati unakrsnog ispitivanja i odgovora koji su se najčešće završavali u podužim digresijama, svedok optužbe Borivoje Savić je nastojao da očuva svoj kredibilitet i ubedi veće da je u izjavi istražiteljima i jučerašnjem glavnom iskazu govorio istinu. Branilac Gorana Hadžića je, međutim, oštro osporavao njegove navode u kojima je sebe predstavljao kao “mirotvorca”, a optuženog kao čoveka odanog Slobodanu Miloševiću i odgovornog za početak rata u području Istočne Slavonije, gde su se od 1991. do 1993. godine dogodili zločini nad nesrbima navedeni u optužnici.
Svedok je rekao da je 1991. godine pripadao grupi Srba iz Hrvatske koja je rešenje problema videla u “pravnim okvirima”, dok je drugo, radikalnije krilo, u koje svrstava optuženog, rešenje tražilo “u okvirima municije, po mogućnosti što većeg kalibra”. Tvrdi da je Srbe u Hrvatskoj kontrolisala Državna bezbednost Srbije, a da je on zbog svoje “neagresivnosti i mirovnog ponašanja” bio na njenoj listi za likvidaciju. Zbog toga se iz Istočne Slavonije sklonio u Srbiju.
Mada smatra da je služba htela da ga likvidira, ne krije da je u to vreme sarađivao sa Branom Crnčevićem oko pomoći izbeglicama, a u dobrim odnosima je bio i sa visokim policijskim zvaničnikom Srbije Radmilom Bogdanovićem. Budući da je Savić isticao svoj “mirovni aktivizam”, branilac Zoran Živanović je predočio dokumente iz kojih se vidi da je svedok tokom 1991. godine zadužio dva automatska pištolja marke “škorpion”, zatim da je u Šidu radio na prihvatu dobrovoljaca za vukovarsko ratište, a u Lovasu kao član štaba Teritorijalne odbrane kontaktirao sa pripadnicima paravojne jedinice “Dušan silni”, koji su u tom selu nad hrvatskim civilima počinili zločine, navedene u optužnici protiv Hadžića.
Svedok odgovara da je u Lovasu boravio svega 20 dana u jesen 1991. godine i da pripadnici jedinice “Dušan silni” za to vreme nisu učinili ništa loše. Ne spori da je radio na prijemu dobrovoljaca u Šidu i tvrdi da je iz straha za ličnu bezbednost zadužio “škorpione”. Više puta je ponovio da “nije paranoik” i da su mu “instinkti govorili” da neko želi da ga ubije. Čak je tvrdio da je 31. marta 1991. godine, kada su on i Hadžić uhapšeni na Plitvicama, zapravo on bio meta hrvatske policije. Smatra da ni hrvatskoj strani nije odgovarao njegov pacifizam, što je izazvalo smeh optuženog.
Savić je pred Tribunalom svedočio i u predmetu bivših šefova tajne službe Srbije Stanišića i Simatovića i tada je rekao da se 15. maja 1991. u Beogradu sreo sa Radmilom Bogdanovićem i suprotstavio se ideji da “lopov i kriminalac” Željko Ražnatović Arkan, sa kojim je Hadžić sarađivao, bude poslat u Istočnu Slavoniju ispred MUP Srbije. Tvrdio je i da se dan kasnije video i sa Arkanom i “svašta mu rekao”. Hadžićev branilac je, međutim, danas sugerisao da do susreta sa Ražnatovićem nikada nije došlo, jer je ovaj u to vreme bio u hrvatskom zatvoru, na šta je svedok odgovorio da se “vreme sastanka može pomeriti”, ali da je do njega sigurno došlo.
Savićevo svedočenje je tako okončano, a sutra se očekuje iskaz zaštićenog svedoka optužbe.
Povezani tekstovi
